U favelama sve manje mjesta za siromašne

Uski, tamni ulični prolazi vode ka „domu“ Glende Melo. Prostor u kom ona živi zajedno s roditeljima i bratom, obuhvaća samo 35 kvadratnih metara. Stan ima i dnevni boravak i kuhinju, kupaonicu, dvije spavaće sobe i mali foaje. U malim prenatrpanim sobama, mogu se napraviti samo dva koraka, u bilo kom pravcu, i to je sve. Hladnjak su jedva nagurali, to je prevelik uređaj za ovaj prostor. Jedva da se mogu otvoriti vrata. Uz to i kupaonica je taman toliko veliko da ostavlja utisak, kako je riječ o nešto proširenoj tuš kabini. Pogled kroz prozor vodi ka okačenom vešu prvih susjeda.

Glenda rado pokazuje stan u kojem živi. Ona se ovde dobro osjeća. Jedino što je danas nervira jeste prljavo posuđe. „Nisam ga imala vremena oprati", izvinjava se. Potom slijedi osmeh i poziv da sjednemo na kauč.

Prije tri mjeseca je tu zasjeo gost iz Sao Paula. Prolazio je ovim krajem i zakucao na njihova vrata. Uprkos činjenici da do stana ni ne dopire dnevna svjetlost, dobili su nevjerovatnu ponudu: čovjek je Glendinoj majci ponudio 145.000 reala odnosno oko 46.000 eura za kuću.

Vrlo popularan kraj

Gost iz Sao Paula nije jedini koji se zanima za kupovinu zemljišta i nekretnina u ovom dijelu Rio de Jaineira. Na samom vrhu brda, odakle se nazire spektakularan pogled na Ipanema plažu, gradi se luksuzni hotel. Od turista se ovdje čovjek jedva može obraniti. A ako je suditi prema informacijama brazilskog magazina „Extra“, za nekretnine u Vidigalu se zanima i čuveni engleski nogometaš David Beckham.

Glenda ne razmišlja o napuštanju svoje četvrti. Tu je odrasla, danas su joj 24 godine, završila je fakultet i želi da se osamostali. Ne želi više spavati na madracu pored brata. Ali u međuvremenu ona sebi ne može priušti samostalan život - stanovi u Vidigalu su postali veoma skupi. „Nemam izbora“, kaže ona. „Moram živjeti u kući s roditeljima, sve dok cijene ne postanu ponovo pristupačne.“

Vrijednost nekretnina i dalje raste

Ova priča deluje nevjerojatno kada se imaq na umu da je samo prije nekoliko godina Vidigal važio za vrlo opasan kraj. I ne samo to - ovdje su nekada živjeli najsiromašniji građani Rio de Janeira. Sve dok policija nije pojačala svoje prisustvo, kontrolu nad kvartom imali su narko dileri. A onda se u siječnju 2012. sve se promenilo. Gradske vlasti su odlučile očistiti Vidigal od kriminala.

Prema podacima Instituta za statistička istraživanja u Sao Paulu, oko 12 milijuna Brazilaca živi u siromašnim kvartovima, favelama, što je oko šest posto od ukupno 196 milijuna stanovnika zemlje. Kada bi se sve te favele okupile, one bi činile petu po veličini saveznu državu Brazila.

Brige za budućnost

Vidigal ima oko 10.000 stanovnika, dakle riječ je o relativno maloj faveli. Ta relativna preglednost kvarta, lijepi pogledi na zaljev i šarm tzv. umjetničkog brda, kako Vidigal nazivaju, razlozi su za to što je ovaj mali kvart postao tako popularan. „Mi se radujemo gostima“, priča Marcelo da Silva, predsednik udruženja stanovnika u Vidigalu. Ali s posjetiteljima dolaze i problemi: „Mnogi ovdje više ne mogu živjeti. Cijene stanova su toliko skočile, da su mnogi morali iseliti.“

Svakog dana se pročuje za neku novu ponudu za kupnju nekretnina. Neki se na kraju odlučuju na prodaju. No to i nije neko rješenje, ako se uzme u obzir da cijene nekretnina u cijelom gradu stalno rastu. Za novac koji dobiju, ti ljudi mogu u najboljem slučaju priuštiti si neki stan ili kuću u nekom zabačenom predgrađu.

„Ljudima pokušavamo objasniti da nije sve u novcu“, priča Da Silva, koji tim povodom organizira javne tribine. Na njima se obično okupe brojni mještani i raspravljaju o problemima koji ih muče, uključujući i sve veće troškove stanovanja. Oko 200 ljudi se pojavilo na posljednja dva takva skupa.

Taj proces se u stručnoj literaturi naziva gentrifikacijom. Bogatiji građani dolaze, a siromašni napuštaju sve urbaniji dio grada. Taj fenomen je već viđen u mnogim metropolama: Berlinu, New Yorku, Londonu. Da Silva se boji kako je Vidigal na putu da izgubi svoj identitet.

Bogati „istjeruju“ siromašne

Transformacija Vidigala je u međuvremenu posvuda vidljiva. Nekada su se na ulici mogli videti zarđali, pa čak i izgorjeli automobili. Toga više nema. Preko noći su osvanuli novi lokali i luksuzne kuće, okružene visokim zidovima, koje blokiraju pogled na ocean.

Za manje od dve godine nastalo je novo društvo. Glenda Melo navodi primjer noćnog života. Bogatiji sve češće izlaze u ove krajeve. Organiziraju se skupe zabave, na koje ona međutim ne ide. S jedne strane jer su ulaznice vrlo skupe, za to ona nema novca. Ali to nije jedini razlog. Ljude, koji zbog zabave i partya dolaze u Vidigal, ona ne poznaje. Oni svi dolaze izvana.

Rio de Janeiro postaje sve veći. Svjetsko prvenstvo u nogometu, koje se ove godine održava u Brazilu, trebalo bi podstaći privredni razvoj grada, tako barem tvrde političari. Građani to međutim dosada baš i nisu primjetili, pa i ne očekuju da će im životni standard zbog Svjetskog prvenstva biti bolji. Sve bi se to moglo nazvati špekulacijama, baš kao i prenapuhane cijene nekretnina u nekada najsiromašnijem kvartu. Ali Glenda vjeruje u bolju budućnost: „Sve će to proći. Potrajaće nekoliko godina, ali ja mogu toliko čekati“.