"U nekoj zemlji tko zna gdje, u nekom svijetu tko zna kad..."

Seriju crtanih filmova o pčelici Maji i njezinim avanturama, poznaje gotovo svatko. Uz Maju, Pavu, skakavca Flipa i maticu Aleksandru su odrastale generacije. No, malo tko ili bolje rečeno, gotovo nitko nije u rukama imao originalnu knjigu „Pčela Maja i njezine dogodovštine“. Ona se na tržištu pojavila prije točno stotinu godina i ubrzo postala jedna od najčitanijih knjiga onog vremena, omiljena i kod odraslih i kod djece.

Čitali su je u rovovima Prvog svjetskog rata

Njezin autor Waldemar Bonsels, jedan od najpoznatijih pisaca svog vremena, rođen je 1880. godine u Ahrensbergu, u blizini Kiela, na sjeveru Njemačke. Iako je po zanimanju bio trgovac, odnosno, trgovački putnik, vrlo rano je počeo pisati; romane za odrasle, ali i knjige za djecu. No, da će svjetski uspjeh i planetarnu popularnost doživjeti upravo s knjigom o pčelici Maji koja se hrabro bori protiv neprijatelja i svoj pčelinji narod vodi kroz svakojake avanture, o tome naravno nije mogao ni sanjati. „Roman je bogat izuzetnim i vrlo detaljnim opisima prirode. Radnja i likovi opisani su na takav način da su se u ovo štivo lako mogli uživjeti i odrasli. Stoga nije ni čudo da je upravo priča o pčelici Maji bila jedna od najčitanijih knjiga tijekom Prvog svjetskog rata. Vojnici su je čitali u pauzama borbe, u rovovima, ona ih je podsjećala na domovinu, na idilu koju su ostavili iza sebe. Pri tome im se nitko nije smijao, Maja, iako dječja literatura, bila je očigledno priznata i među odraslima“, kaže znanstvenik Sven Hanuschek.

On se proteklih godina intenzivno bavio autorom Waldemarom Bonselsom i pritom naišao na neke zaboravljene ili čak do sada nepoznate detalje iz života i djela ovog pisca. „Njegov opus je doista vrlo raznolik i pomalo kaotičan. Pisao je primjerice knjige o mladim ženama koje su sve po redu umirale od neke tajanstvene, nedokučive bolesti. Ni pornografski sadržaji mu nisu bili strani – ima i toga…," kaže Hanuschek.

Antisemit „višeg tipa“

Ono što je međutim doista sporno kod ovog autora je njegova podrška nacionalsocijalistima i Adolfu Hitleru. „Bonsels je doduše osuđivao spaljivanje knjiga, no po svemu ostalom je bio uvjereni nacist. Hitleru je čak posvetio jedan roman koji je obilovao antisemitskom propagandom“, kaže Hanuschek. Nakon Drugog svjetskog rata Bonsels se pokušao distancirati od propalog režima, no samo djelomično. „Jedna od njegovih poznatih izjava bila je kako je on doduše antisemit, ali 'viši tip'. Da se njega pitalo, nitko od židova ne bi stradao, ne bi im navodno čak 'ni pala dlaka s glave“. Prema njegovom mišljenju, njihova religija kao takva je bila upitna, no usprkos tome, to što su učinili nacisti je, kako je rekao 'bilo previše' i svjedoči da su oni bili pripadnici 'nižeg, grubog antisemitizma'. To je bio takoreći njegov način da se od svega distancira“, objašnjava znanstvenik Sven Hanuschek.

No, usprkos svemu, Waldemar Bonsels je ostatak života proveo vrlo ugodno, u svojoj luksuznoj vili na jezeru Starnberg gdje je i umro prije točno pedeset godina, 1952.

Voli li Pavo trutove ili pčelice?

Mala, okrugla, živahna i dobrodušna pčelica Maja najvjerojatnije bi pala u potpuni zaborav da nije bilo Josefa Goehlena. On je početkom sedamdesetih godina bio urednik dječjeg programa ZDF-a i sasvim je slučajno jednog dana naletio na Bonselsovu knjigu. Ubrzo je nastala serija crtanih filmova koji su isključivo njegovim zalaganjem stigli na njemačku televiziju. „Mnogi su se tome protivili. Jednima se nije sviđao japansko-europski stil animiranog filma, drugi su prvenstveno isticali nacističku prošlost Majinog 'oca'“, sjeća se danas Goehlem. No, serija je ubrzo postala kultna i to u gotovo u čitavom svijetu, a Goehlem je dobio nadimak "insekt Jupp".

Tijekom vremena popularnost ove serije je sve više rasla i danas gotovo da i nema nikog tko nije vidio barem jednu epizodu. Iako su joj generacije šezdesetosmaša predbacivale da se ne odnosi dovoljno kritički prema svijetu, Maja je ipak na svoj način bila buntovnica; pobjegla je od kuće, od matice Aleksandre i krenula svojim putem, u slobodu. Ovdje joj se ubrzo pridružio prestrašeni, tromi i uvijek gladni trut Pavo koji je i sam vrlo često bio povod diskusija i rasprava. Mnogima je u ovom liku nedostajalo muškosti i hrabrosti pa su čak tvrdili kako je Pavo homoseksualni trut. Djeci to ionako nije bilo važno, za njih su ovo dvoje bili i ostali idealan par, a njihove avanture čvrstim dijelom njihova, odnosno, našeg djetinjstva.

Karel Gott na pjesmi nije ništa zaradio

Čak je i uvodna pjesma autora Karela Svobode u međuvremenu stekla planetarnu popularnost i prevedena je na mnogobrojne jezike. Njemačku verziju otpjevao je Karel Gott, češki pjevač, i to gotovo potpuno besplatno. „Svoboda me zamolio da skoknem na kratko u studio i otpjevam neku dječju pjesmicu. Snimka je doista bila gotova za pola sata i ja sam dobio honorar samo za tih 30 minuta. Nisam mogao ni sanjati da će ova pjesma postati toliko poznata“, prisjeća se danas Gott. Iako je mogao, da je znao, na Maji zaraditi milijune, Gott kaže kako ga to niti najmanje ne smeta. „Maja je bila i ostala moj najveći hit, moj kult. I dovoljno mi je kada čujem tisuće u dvoranama kako je još uvijek, 40 godina kasnije, znaju napamet – svaku riječ i svaku strofu“, s osmjehom kaže Karel Gott i dodaje kako od toga ionako nema ničeg ljepšeg.

Za crtane filmove o pčelici Maji koji su se emitirali na području bivše Jugoslavije uvodna je pjesma snimljena u više verzija, no barem po reakcijama na internetskim forumima, čini se da je najupečatljivija ostala ona prvotna, u izvedbi Tonija Kljakovića.