„U SAD-u se radikaliziraju pojedinci“

DW: Predstavlja li masakr u Orlandu novi, individualni oblik terorističkih napada?

David H. Schanzer: Ne. U SAD-u se radikaliziraju pojedinci. Oni ne dobivaju instrukcije i nisu povezani s nekom terorističkom skupinom, ali takve skupine ih inspiriraju da primijene nasilje na svoju ruku. Za to ima više primjera – tako je jedan pripadnik američke vojske u američkoj vojnoj bazi “Ford Hood” 5. studenoga 2009. ubio 13 ljudi.

Jesu li ti napadi američki fenomen?

U SAD-u stvari stoje drukčije nego na Bliskom istoku ili u Europi. Ovdje nema terorističke infrastrukture s velikim brojem ljudi u gradovima, s kojima potencijalni atentatori mogu formirati ćelije ili planirati napade. Osim toga, organi sigurnosti su jaki i rade tako efikasno da su u stanju otkriti veću terorističku skupinu zbog njezine interne komunikacije. Zbog toga se ovi individualni teroristički napadi događaju u SAD-u, a ne drugdje.

Ako ti napadi nisu novi, otkada postoje u takvom obliku?

Bavimo se tom temom bar jedno desetljeće. U bombaškim napadima za vrijeme Bostonskog maratona u travnju 2013, oba napadača radila su na svoju ruku – nisu dobili instrukcije od neke terorističke skupine. To važi i za napad u San Bernardinu (od 2. prosinca 2015.). Od 2010. je uhićeno oko 270 osoba i gotovo nitko od njih nije bio povezan s terorizmom. To su u gotovo svim slučajevima bili radikalizirani pojedinci koji su bili nezadovoljni svojim životom pa su se uhvatili za jednu ideologiju. Većina njih je uhićena prije izvođenja napada. Ali, ni organi sigurnosti ne mogu biti savršeni – ovaj slučaj im je promakao kroz „sito“.

Je li pooštravanje zakona o oružju moglo doprinijeti smanjivanju broja tih individualnih atentata?

Kontrola oružja je u SAD-u vrlo kontroverzna tema. Mnogi kažu da bismo, kada bi prodaja oružja bila bolje kontrolirana, imali i bolju prevenciju terorističkih napada. Ne vjerujem u tu argumentaciju. Ipak, jasno je da je FBI dva puta ispitao atentatora. Dakle, bio je pod sumnjom. Kada je kupio oružje, to je moralo alarmirati organe sigurnosti i FBI ga je morao ponovo provjeriti. Da su vidjeli da je imao veze s terorizmom, činjenica da je nabavio oružje bila bi jasan signal da priprema novo kazneno djelo.

Što je Vaše objašnjenje za to da je u SAD-u i pored takve prošlosti pojedinca moguće kupiti oružje?

Po američkom zakonu svatko ima pravo nabaviti oružje ako nije pravomoćno osuđivan. Budući da atentator prije toga nije počinio kažnjivo djelo, FBI je završio istragu. U Kongresu postoje inicijative da se zakon promijeni. Na primjer, postoji popis zabrane letova za potencijalne osumnjičene. Mnogi ljudi s toga popisa nisu počinili kažnjivo djelo. Ali, nalaze se pod sumnjom i ne smiju ući u zrakoplov, a ako to žele učiniti moraju biti posebno ispitani. Ja sam u svakom slučaju za to da svatko tko je učinio dovoljno da se nađe na popisu nepoželjnih putnika u zračnom prometu i prilikom kupovine oružja bude posebno ispitan.

Za nekoliko tjedana u Brazilu počinju Olimpijske igre. Postoji li neka pouka za sigurnost koja proizlazi iz napada u Orlandu?

Terorizam je na međunarodnoj agendi od užasnih napada na Olimpijskim igrama 1972. u Münchenu. Međunarodna zajednica je od tada puno naučila i poboljšala svoje mjere sigurnosti. Ono što me brine jesu takozvani meki ciljevi kao što su klubovi ili gradska šetališta, mjesta na kojima se tisuće ljudi okupljaju zbog slavlja. Mi ne želimo mijenjati te navike, jer bismo u suprotnom izgubili dio naše ljudskosti. Ali, organi sigurnosti moraju dobro razmisliti o tome kako izaći na kraj s rizicima takvih manifestacija.

Što je više prava i sloboda, sve je veći – kako izgleda – i otpor koji im se pruža. Jesmo li stigli do točke kad slobode koje uživaju ljudi u takozvanom zapadnom svijetu smetaju sve većem broju ljudi?

Ne vjerujem. Uvijek postoji manjina koja pruža otpor, ali većina uspijeva izaći s time na kraj. Manjina koja ne prihvaća ta prava, na kraju se nalazi na rubu društva. Pitanje je kako te ljude možemo uvjeriti da problem razlika u mišljenjima rješavaju demokratski, a ne nasiljem. Moramo se baviti prevencijom terorizma i političkog nasilja. To je vrlo veliki izazov, ali društvo mora iskoristiti svoju hrabrost i resurse kako bi se pozabavilo tim problemom.

David H. Schanzer je direktor Triangle centra za terorizam i nacionalnu sigurnost na Duke Sandorf School of Public Policy Sveučilišta u Durhamu.