U SAD-u tisuće maloljetnika u istim ćelijama s okorjelim kriminalcima

Poput tisuća drugih maloljetnika, Dwayne and Andre počinili su zločin zbog kojeg su se našli pred licem pravde. Iako su nedjelo počinili kao maloljetnici, suđeno im je kao odraslima. Pitate se kako je tako nešto moguće? Jednostavno, zakoni pojedinih američkih saveznih država dopuštaju ili čak potiču takvu praksu, nezamislivu primjerice u Europskoj uniji.

Zbog dječačkog nestašluka Dwayne i Andre uhićeni su, a potom i osuđeni. Nedugo zatim završili su u istim ćelijama zajedno sa okorjelim kriminalcima s debelim kriminalnim dosjeima i bogatim iskustvom s „one strane zakona“. Iako u Sjedinjenim Državama postoje zatvori za maloljetnike, u većini saveznih država maloljetnicima se sudi kao odraslim kriminalcima, ovisno o njihovoj dobi i težini zločina kojeg su počinili. Prema podacima Udruge za prava mladih, svake godine čak 200.000 maloljetnika biva osuđeno i zatvoreno po zakonima koji ne mare ima li optuženik star 16 ili 66 godina.

„Djeca“ zatočena u okrutnom svijetu odraslih

U prosincu 1996. Dwayne Betts, koji je tada imao tek 16 godina počinio je najveću pogrešku u svom mladom životu - ukrao je automobil. Nakon što je devet i pol godina proveo u pet različitih zatvora savezne države Virginije, svoja iskustva iz ćelije namjerava pretočiti u knjigu. „Bio sam sretan jer mislim da sam bio dovoljno zreo za svoje godine. Također sam bio i dovoljno mudar da bih znao kako se ponašati iza rešetaka". Sad već 28-godišnji afro-amerikanac kaže da unutar sivih zatvorskih zidova čovjek treba biti jak te ne smije nipošto pokazati svoje slabe strane. Bačeni u okrutni zatvorski svijet odraslih, neki „klinci“ jednostavno se nisu znali nositi sa svojim slabostima i s nemilosrdnim pravilima zatvorskog života, priča Dwayne.

18-godišnji Andre, koji nije htio otkriti prezime, još uvijek osjeća gorčinu prema sustavu koji mu je „ukrao“ djetinjstvo osudivši ga, a potom i zatvorivši zajedno s okorjelim kriminalcima. „Kad završiš iza rešetaka, jednostavno zaboraviš na život kojeg si imao prije“, šapuće Andre. "Kad sam prvi put završio u zatvoru osjećao sam se poniženo jer sam se morao svući pred ostalim muškarcima“, prisjeća se Andre svog prvog susreta s tamnicom. Mladić je prije nekoliko mjeseci pušten na slobodu, nakon što je vratio svoj "dug" društvu. Iza rešetaka je završio zbog pljačke, imao je samo 16 godina i nije bio svjestan kakav ga pakao očekuje. Spas je pronašao u čitanju i pisanju poezije, osobito nakon što je završio u Sjevernoj Dakoti, tisućama kilometra daleko od obitelji i prijatelja. „Sudac je bio uvjeren da sam nepopravljiv, rekao mi je da predstavljam opasnost za društvo. Opasnost za duštvo? Pa to je bio tek moj prvi prekršaj u životu.“

Nema milosti za „buntovnike bez razloga“

Svaka američka savezna država ima svoje zakone kad je riječ o maloljetničkom kriminalu. U nekim državama primjerice u Conneticatu, New Yorku ili Sjevernoj Karolini, starijima od 16 godina sudi se po istim zakonima koji vrijede i za prekaljene kriminalce. U pojedinim državama ovisi o vrsti zločina, dok u Oregonu sudac odlučuje po kojem će zakonu suditi maloljetnim zločincima. Velik broj država u 90-ima je usvojio spomenute zakone koji ne poznaju razliku između maloljetnih i punoljetnih kriminalaca. Zakoni su donešeni kao rezultat istraživanja prema kojima se u bližoj budućnosti očekivao val maloljetničkog kriminala što se na koncu ipak nije dogodilo.

Ožiljci nastali iza zatvorskih zidova teško zarastaju. Andre, koji je proveo dvije godine iza rešetaka, iz zatvora je izašao „bogatiji“ za kriminalni dosje zbog čega je imao problema s upisom u školu. "Kad jednom dobiješ dosje tretiraju te kao gangstera", žali se Andre. „Ljudi ne shvaćaju da je to bio moje prvo nedjelo, svatko ima pravo na pogrešku.“ Primjerice, da mu je bilo suđeno kao maloljetniku Ander ne bi zaradio kriminalni dosje i nitko nikad ne bi doznao za njegovu neslavnu prošlost. 16-godišnji Tyron, koji je također osuđen zbog pljačke, kaže kako se iza rešetaka nitko ne brine o zatvorenicima. „Samo te gurnu u ćeliju i zatvore vrata. U maloljetničkim zatvorima postoji skrb o zatočenicima, imaš tri obroka dnevno, nekad i četiri.“ Maloljetnici u društvu odraslih zatvorenika izloženi su lošem utjecaju, nerjetko su zlostavljani i izloženi fizičkom nasilju, a nakon što „odgule“ kaznu vraćaju se u zajednicu bez primjerene skrbi i odgovarajućeg nadzora.

Ima li povratka na pravi put?

Za kraj se pitamo pružaju li američki zakoni maloljetnim kriminalcima „drugu priliku“ ili su ta „djeca“ koja su u jednom trenutku skrenula s ispravnog životnog puta zauvijek izgubljena za društvo? Hoće li ostatak života provesti na marginama društvo, obilježeni i stigmatizirani ili zaista i za njih postoji druga prilika i nada u bolji život?

Ako ti „klinci“ jednog dana ipak postanu uzorni građani, to zasigurno neće biti zasluga američkih zakona i tamošnjeg zatvorskog sustava.

Autor: AFP / Goran Prokopec

Odg.ur.: S. Matić