Ubojstvo demonstranta ishodište studentskog pokreta

Spomen-ploča na Njemačkoj operi u Berlinu ima jednostavno ime: "Smrt demonstranta". Na reljefu kipara Alfreda Hrdlicke konture su mrtvog tijela. To je tijelo Benna Ohnesorga koji je samo nekoliko koraka dalje ubijen 2. lipnja 1967. Nakon smrtonosnog  pucnja koji je u njega ispalio policajac Karl-Heinz Kurras student je iskrvario i umro u dvorištu kuće u ulici Krumme Strasse broj 66. Jedna informativna ploča podsjeća na događaj koji je prije 50 godina radikalizirao studentski pokret.

Te proljetne večeri u lipnju 1967. preko puta Opere su se okupili studenti. Prosvjedovali su protiv posjeta iranskog šaha i njegovog nasilnog režima. Kad su šah i njegova supruga Farah Diba u pratnji gradonačelnika Berlina Heinricha Albertza (SPD) ušli u Operu, kako bi gledali Mozartovu Čarobnu frulu, policajci su počeli palicama rastjerivati demonstrante. Novinari su snimili krvave demonstrante, studenti su pričali o neobičnoj brutalnosti policajaca koja je sve iznenadila. Skupa s drugim demonstrantima 26-godišnji student Benno Ohnesorg bježi u Krumme Strasse. Policajci slijede demonstrante do jednog unutarnjeg dvorišta.

Policajac Kurras, koji je te večeri bio raspoređen da u civilu sudjeluje u suzbijanju demonstranata, u gužvi puca studentu Ohnesorgu u zatiljak s male udaljenosti. Kasnije je na sudu oslobođen krivice iako su neke njegove izjave označene kao nevjerodostojne. Nekoliko desetljeća kasnije otkriveno je da je Kurras kao policajac u Zapadnom Berlinu bio doušnik istočnonjemačke komunističke tajne službe Stasija. Ali, po svemu što je dosad poznato, istočnonjemačka tajna služba nije imala nikakve veze sa smrtonosnim pucnjem u studenta Ohnesorga.

Znak za zaokret

Fotografija Benna Ohnesorga na samrti postaje simbolom toga dana - i cijele jedne epohe: mlad čovjek leži mirno na zemlji, zatvorenih očiju. Vide se tragovi krvi, i njegov zatiljak je pun krvi. Mlada žena drži njegovu glavu, ali sa zgražanjem gleda u stranu.

Kasnije je taj 2. lipnja 1967. nazvan "Danom koji je promijenio Republiku". O 30. obljetnici novine Tageszeitung (taz) su pisale: "Taj 2. lipnja je bio prekretnica." Povjesničar Eckard Michels, rođen 1962., u upravo objavljenoj knjizi "Schahbesuch 1967 - Fanal für die Studentenbewegung" (Posjet Šaha 1967. - Znak za zaokret u studentskom pokretu) skreće pozornost da bi oni koji pišu o povijesti studentskih prosvjeda morali govoriti o 67-ašima, a ne o 68-ašima. Jer, 1967. je bila prijelomna godina.

Nakon 2. lipnja 1967. studentski pokret se radikalizirao, a najkasnije nakon atentata na Rudija Dutschkea 11. travnja 1968. studentska pobuna je napustila sveučilišta mlade Savezne Republike Njemačke. Slijedile su aktivnosti terorističkih skupina kao što je RAF (Frakcija Crvene armije), zatim građanski pokreti i puno kasnije jedna stranka: Zeleni. 

Ishodište studentskog pokreta

Kasniji teroristi kao Gudrun Ensslin obrazložili su okretanje nasilju ubojstvom Ohnesorga. Ona je 1972. u Berlinu osnovala terorističku skupinu "Pokret 2. lipnja", koja je 1975. otela CDU-ovog vodećeg kandidata na berlinskim izborima Petera Lorenza i iznudila oslobađanje nasilnika iz zatvora.

U ARD-ovom dokumentarnom filmu "Kako je umro Benno Ohnesorg?" jedna svjedokinja opisuje Ohnesorgovu smrt kao "neobičan poticaj" prosvjednom pokretu. Christian Semler, koji je tada bio aktivan u Socijalističkom njemačkom studentskom savezu (SDS), napisao je: "Nakon 2. lipnja tisuće studenata su bile prožete osjećajem istovremenosti pobuna diljem svijeta."

Taj dan je "bez sumnje bio ishodište studentskog pokreta", izjavio je politolog Wolfgang Kraushaar u jednom intervjuu. Pucnjima u Ohnesorga iskra je preskočila sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu na druga zapadnonjemačka sveučilišta. "Vladala je velika nesigurnost, jesu li to znakovi da se radi o policijskoj državi."

Tuga sina i supruge

Iz izvanparlamentarne oporbe dolazile su i nove ideje i životni modeli. Ono što je nacional-socijalizam zatrpao i tlačio ponovo je oživjelo. marksizam, psihoanaliza, slobodna ljubav i san o besklasnom društvu. Filozof Herbert Marcuse (1898.-1979.) na Slobodnom sveučilištu u Berlinu je držao niz predavanja pod naslovom "Kraj utopije".

Ali, pored svih političkih promjena ostaje osobna tuga. Lukas Ohnesorg se rodio tek nakon smrti njegovoga oca Benna. Njegova majka Christa koja je bila trudna i sama je bila na demonstracijama kod Njemačke opere, ali je ranije otišla kući. Njegov otac je umro tako mlad, kaže danas Lukas Ohnesorg. "Šteta da ga nikad nisam upoznao."

Andreas Rabenstein, dpa