290611 Bundesfreiwilligendienst

Kao i u mnogim drugim zemljama, tako su se i u Njemačkoj vojni obveznici mogli odlučiti za "služenje roka bez puške". Ovi mladići bi svoj vojni rok proveli uglavnom radeći za socijalne službe, u staračkim domovima i bolnicama. No nakon što je iz političkih i gospodarskih razloga Njemačka vlada odlučila "na neodređeno vrijeme" ukinuti ovu obvezu, mnoge socijalne službe strahuju da neće naći dovoljno dragovoljaca koji bi popunili prazninu koja nastaje odlaskom "civilaca".

Civilno služenja za idealiste

Politika se nada da će uspjeti ispuniti kvotu od 35.000 mladića za dragovoljno služenje vojne obveze. No socijalne udruge drže da su te brojke preoptimistične. Naime mladići poput Daniela Winza, koji se potpuno dragovoljno prijavio za službu u jednoj ustanovi koja se brine o djeci ovisnika i invalida, ne nalaze se na svakom koraku. "Nisam želio služiti pod oružjem. Htio sam raditi nešto što je društvu od koristi. Želio sam pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija. Radije činim nešto za društvo nego za rat", priča ovaj 20-godišnjak. Daniel Winz radi za "Diakonische Werk" socijalnu službu protestantske crkve, najveću socijalnu službu u Njemačkoj. Ova ali i druge ovakve organizacije ne bi mogle djelovati bez osoba poput Daniela. Daniel naime za svoj rad prima simboličnu naknadu što među njegovim prijateljima ne nailazi baš na razumijevanje. "Kažu mi da bi u svakoj pekarnici kao pomoćnik zaradio više", priča Daniel. I općenito mnogima nije jasno kako netko može potrošiti toliko vremena na nešto što nije plaćeno. Daniel Winz stoga dvoji oko toga hoće li se dragovoljno za služenje roka javiti dovoljno mladih. "Ako se sve organizira na dragovoljnoj bazi, tada mislim da neće biti puno odjeka. Velika većina će radije odmah upisati studij, započeti s izučavanjem nekog zanimanja ili jednostavno zarađivati novac. Većina ne vidi nikakvog smisla u tome da nešto radi besplatno",

Rad s ljudima

Daniel Winz je pohađao gimnaziju, maturirao je ali je svjetan da ne samo gimnazijalci nego i polaznici strukovnih i općih srednjih škola gledaju kako bi pokrenuli nešto što će im se kasnije isplatiti. No upravo ta činjenica, po Winzu, govori u prilog dragovoljnoj državnoj službi. "Mnogi misle da je to beskorisno. No radi se o dragocjenom životnom iskustvu. Svi oni koji su bili aktvni u socijalnom sektoru kasnije drugačije razmišljaju".

Slične se dogodilo i Winzu. On je isprva htio studirati ekonomiju ali se u međuvremenu predomislio. Sada želi zanimanje u kojem će moći pomagati ljudima. "U poduzećima vam nitko ne kaže hvala za ono što ste učinili. Mnogi prijatelji mi se žale na atmosferu u poduzećima u kojima rade i da često uopće nemaju volje ići na posao. U socijalnoj službi je to drugačije. Ja se veselim svakom danu kojeg provedem s djecom na poslu".

No sve je manje onih kojima taj element u svakodnevnom poslu nešto znači. Prema nekim procjenama samo će protestantskim socijalnim servisima godišnje nedostajati oko 7.500 dragovoljaca i to ponajviše na radnim mjestima koja bi zbog svoje strukture bila preskupa da ih se popuni regularnim zaposlenicima. Tu se prije svega radi o jednostavnijim zadaćama koje ne trebaju pod svaku cijenu obavljati izučeni njegovatelji, poput pomoći u kućanstvu osoba koje imaju poteškoća s kretanjem.

Prijeteći kolaps

Dosada su upravo ovakvu vrstu jednostavnijih ali važnijih zadataka obavljali "civilni" ročnici. Kako kaže Andrea Alsmann iz socijalne službe protestantske crkve, trenutno je potpuno otvoreno hoće li se nakon ukidanja vojne obveze naći dovoljno zainteresiranih za volonterski rad u socijalnom sektoru. "Mislim da političari uopće nisu razmišljali o tomu što to za osobe kojima je pomoć potrebna znači kada im se da do znanja da "civilci" više neće dolaziti". Ona smatra da će neminovno doći do drastičnih promjena u socijalnom sektoru i da njezi starijih i djece prijeti potpuni kolaps: "Ili nećemo biti u stanju zadržati sadašnji obim posla jer nema dovoljno ljudstva ili će sve skupa postati mnogo skuplje." Djelatnici socijalnih službi gaje nadu da će boljom organizacijom ipak nekako zakrpati kadrovske rupe koje će neminovno nastati nakon 1. srpnja. Nedostatak "civilaca" će se najviše osjetiti na području skrbi djece i mladih. Jer za ovu grupu su "civilci" , kako kaže socijalna radnica Beate Kogel, ne samo njegovatelji nego često i prijatelji. "Mlada osoba s invalidnošću radije vrijeme provodi sa svojim vršnjacima nego sa starijima ili svojim roditeljima".

To je samo jedan od razloga zbog kojih nova volonterska služba mora uspijeti. Zasada je odazaiv bolji od očekivanog no još uvijek je 60 posto mjesta upražnjeno. No nada, kako kaže Beate Kogel, još uvijek postoji jer iskustva iz prošlih godina pokazuju da se velik broj dragovoljaca prijavljuje nakon praznika.

Autor: Wolfgang Dick (N. Kreizer)

Odg. ur.: Snježana Kobešćak