Kako preživjeti bez struje i grijanja?

Ako pitate Polinu i njene prijatelje, najbolje doba godine tek počinje. Popis želja upućen Djeda Mrazu je već napisan, a sada je počeo padati i prvi snijeg. Još početkom rata su gotovo sva ostala djeca s roditeljima napustila ovo selo na sjeveroistočnom rubu regije Harkov.  Škola je također već dugo zatvorena. Prvi snijeg ove zime je za djecu dobrodošla promjena.

Strah od pada temperature

„Sada se možemo sanjkati i grudati", oduševljeno objašnjava Polina. Desetogodišnjakinja i njene prijateljice su napravile i prvog snjegovića. Čak su uspjele pronaći i mrkvu za nos. Vremenska prognoza pokazuje da se njihovo malo umjetničko djelo vjerojatno neće tako skoro otopiti. Za narednih nekoliko dana najavljene su temperature do minus dvanaest stupnjeva.

Većina odraslih je manje sretna zbog ovakve vremenske prognoze. S padom temperatura raste zabrinutost da se neće preživjeti narednih nekoliko mjeseci. "Ovdje je mraz iz noći u noć sve jači. Ne želim ni pomisliti na to gdje nas to može odvesti", kaže Irina.

Ova umirovljenica živi na periferiji malog grada Isjuma u istočnoj Ukrajini, u tipičnoj zgradi iz sovjetskih dana. Šestokatnica je više puta bila pogođena artiljerijskom vatrom, a skoro svi susjedi su pobjegli. Irina je ostala. "Kuda da idem? Za bijeg vam treba auto i neka ušteđevina", objašnjava. "Većina starijih ljudi ne može tako lako otići odavde. Osim toga, pljačkaši će sigurno doći kada ovdje više nikoga ne bude."

Irina je uložila posljednji novac u nove prozore, koji su popucali zbog eksplozija. Pokrila je i stakla debelim dekama da manje hladnoće prodire izvana. U granatiranju proteklih mjeseci uništeno je i centralno grijanje stambenog bloka. Na jesen su došli volonteri i donijeli Irini električni radijator za zimske mjesece. Na tome je zahvalna i dan-danas - ali i s grijačem je i dalje često hladno.

Rusija je već nekoliko tjedana intenzivirala napade na ukrajinsku energetsku infrastrukturu, a nestanci struje su uobičajeni. "Jednostavno, dva dana nismo imali struje”, kaže Irina. U takvim situacijama ima samo jedan izbor: još deblje se obući, potrošiti posljednje zalihe plina i skuhati topli čaj.

Stariji ne napuštaju svoje domove

Starije osobe su najviše izložene riziku od pada temperature. No čak i ako imaju članove obitelji koji ih mogu odvesti u manje devastirane krajeve ili u inozemstvo, mnogi ne žele napustiti svoje domove i poznato okruženje. Do prije nekoliko dana majka Oksane Melnik živjela je u selu s druge strane linije bojišnice, u istočnom dijelu Ukrajine koji su okupirali Rusi. Oksana ju je mjesecima nagovarala da napusti selo. Upozorila ju je na sve žešće borbe u regiji i na približavanje zime. Ali sedamdesetogodišnjakinja se nije dala nagovoriti. "Mislila je da će nekako preživjeti, da će sve nekako proći", kaže Oksana. "Ali svi znamo da je daleko do kraja i da će rat još dugo potrajati."

Konačno, Oksana je skupila hrabrost i sjela u svoju više od 40 godina staru Ladu. Zajedno s poznanicom vozila se po uništenim cestama jedinog koridora koji povezuje područja pod kontrolom Ukrajine i područja pod ruskom okupacijom. Kada je stigla, konačno je uspjela uvjeriti svoju majku da konačno spakira kofere. "Stalno sam joj govorila: u pitanju je tvoj život. Moraš se zapitati šta je više vrijedno? Pa nisu vredniji stan ili auto od života."

Sigurnost i toplina

U povratku, žene su nekoliko puta zaglavile u blatu, zaustavljane su na brojnim ruskim i ukrajinskim kontrolnim točkama - a onda se njihovoj drevnoj Ladi pokvario motor. Na kraju su ipak stigle do humanitarnog centra u Zaporožju, koji je podignut posebno za izbjeglice s teritorija pod ruskom okupacijom. Za žene je ovo prva sigurna luka - i što je najvažnije, mjesto gdje se konačno mogu zagrijati. Oksana kaže da na početku nije htjela vjerovati da Rusija ciljano koristi zimu protiv civilnog stanovništva. Ali to je ono što se upravo sada događa. "Samo se molim da im Bog da razlog da prestanu", uzdiše ona. "Neka Bog da da odu u miru. Oni trebaju napustiti našu zemlju, kako bi se zaustavila pogibija ljudi."

Što će dalje biti s njima, ove žene još ne znaju.  Želja im je da odu u Odesu. Oksana tamo ima stan. Ni tamo nije baš sigurno, kao ni na mnogim drugim mjestima u Ukrajini. Odesa je trenutno redovna meta masivnih zračnih napada. Ali barem zimski mjeseci u lučkom gradu na obali Crnog mora nisu baš tako hladni kao ovdje na istoku zemlje.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu