Ukrajinci traže izbavitelja

Rijetko kad je ishod izbora u Ukrajini bio tako neizvjestan kao sad. Ovo su prvi redovni izbori šefa države nakon prijevremenih izbora u svibnju 2014. koji su bili raspisani jer je tadašnji predsjednik Viktor Janukovič pobjegao iz zemlje. Na tim izborima je pobijedio poduzetnik Petro Porošenko koji se iznenada okrenuo politici. Tada je izabran u prvom krugu, ali sad će se morati pomučiti ostati na dužnosti.

Tri najizglednija imena

Oko 36 milijuna građana sa pravom glasa može birati između 38 kandidata i golema većina njih nema nikakvih izgleda. Prema ispitivanjima mnijenja, tri kandidata bi mogli računati da će dospjeti u drugi krug izbora za predsjednika. Najveću podršku uživa opet jedan outsider, popularni televizijski komičar Volodimir Zelenski: 41 mu je godina i prema ispitivanjima ga podržava negdje između 20 i 30 posto birača. To je daleko više nego što ima trenutni predsjednik Porošenko, ali i bivša premijerka Julija Timošenko – oboje imaju po oko 17%.

Komičar Zelenski je poznat po više satiričnih emisija i po seriji „Služim narodu" u kojoj glumi učitelja koji postaje predsjednikom. Treći dio te serije se počeo emitirati neposredno pred ove izbore. Zelenskom koristi što je on novo lice još nepotrošeno u politici i osobito je popularan među mladim biračima. Porošenko i Timošenkova su pak na glasu kao predstavnici starog političkog sustava kojeg građani smatraju potpuno neučinkovitim. U osnovi, glavna prednost Zelenskog je njegovo novo lice i u njega se gleda kao na spasitelja koji će zadovoljiti njihova očekivanja i riješiti brojne probleme Ukrajine.

Petro Porošenko

Trenutnog predsjednika mnogi ne vole pa čak i mrze. Ugled 53-godišnjeg Porošenka je narušen i zbog nedavnih otkrića o korupciji u državnoj vojnoj industriji. Njegovi uspjesi u vanjskoj politici kao što je ukidanje viza Ukrajincima za EU, ne mogu pokriti razočarenje zbog povećanja cijena i nepotizma.

Julija Timošenko

58-godišnja Julija Timošenko ima najbolju priliku u njenom životu postati prvom predsjednicom Ukrajine. Ali ona polarizira mišljenja: jedni je obožavaju, drugi vide i njenu beskrupuloznost i opsjednutost moći. Ali njen glavni nedostatak jest što je već preko 20 godina u ukrajinskoj politici i time sve prije nego nekakvo novo lice.

Volodimir Zelenski

Pobjeda Zelenskog ipak nipošto nije sigurna. Čini se kako najveću podršku uživa u ruskom govornom području istoka i juga Ukrajine. Kritičari ga optužuju i da je marioneta oligarha Ihora Kolomojskog. Obojica to poriču, ali su poslovno povezani. Kolomojski pak doista vodi i svojevrsni osobni obračun sa predsjednikom Porošenkom sa kojim ima svojih računica, na primjer u bankarskom sektoru. Zapravo i Zelenski polarizira mišljenja i čini se da je prikriveno naklonjen Rusiji – što odbija birače na zapadu Ukrajine.

Što nude kandidati?

Porošenko apelira prije svega na patriotske osjećaje Ukrajinaca. Predstavlja se kao vrhovni zapovjednik u ratu protiv proruskih separatista u Istočnoj Ukrajini, a svojim najvažnijim protivnicima podmeće kako su „peta kolona Moskve". Ističe svoje uspjehe u vanjskoj politici i želi nastaviti udaljavanje od Rusije i povezivanje sa Zapadom.

Julija Timošenkova prije svega ističe unutrašnju politiku, obećava novi početak i hoće promijeniti Ustav kako bi nastala demokracija gdje bi parlament bio na prvom mjestu. Isto tako obećava kako će spustiti cijene plina za domaćinstva, čime se želi približiti siromašnijim biračima. I ona teži članstvu Ukrajine u EU i NATO.

Zelenski uglavnom ne govori jasno što hoće, a i ono što kaže zvuči populistički. On želi više neposredne demokracije i odluke donositi referendumom i gura prst u velike rane društva poput korupcije, malih primanja i mirovina ili sve većeg odlaska radno sposobnih Ukrajinaca i Ukrajinki.

Hoće li biti prevare?

Prije su izbori u Ukrajini često bili u sjenci optužbi za prevaru ili manipulaciju. To je 2004. godine i dovelo do „narančaste revolucije". Na posljednjim izborima su i promatrači OESS-a rekli kako su bili „uglavnom pošteni", ali ovaj put opet ima mnogo znakova o mogućoj manipulaciji. U privremenom izvješću te organizacije se javlja o „mnogo optužbi za kupovinu glasova u čitavoj zemlji".

Zbog toga je sve veće i značenje izlaznih anketa koje provode tri vodeća instituta za javno mnijenja i koje financijski pomaže i EU i SAD.

Što treba učiniti novi predsjednik/predsjednica?

Osim rata u Donbasu i potrebe modernizacije oružanih snaga, novog predsjednika čeka još mnogo golemih zadaća. Tu je prije svega borba protiv korupcije koja se godinama vodila tek preko volje. U gotovo svim područjima javnog života se trebaju nastaviti reforme, bilo da je riječ o pravosuđu, policiji ili zdravstvu.

Budući prvi ili prva Ukrajinka će biti suočena i sa mogućim prekidom transporta ruskog plina za Europu preko te zemlje od 2020. što slabi Ukrajinu i financijski i čini je osjetljivijom od ruskih pokušaja destabilizacije. Na kraju, nije jasno niti što će značiti za društvo te zemlje i prošlogodišnje osnivanje nove pravoslavne crkve u Ukrajini koja ovisi o Moskvi.

Bez obzira tko će pobijediti, slijedećih mjeseci bi iz ureda predsjednika jedva moglo doći neke velike reforme jer bi lako mogle biti greška. Jer ove jeseni se bira i novi sastav parlamenta i bit će sastavljena nova vlada. Tek tada će biti jasno čija je riječ odlučujuća u Ukrajini.