300511 Palliativmedizin Deutschland
1. lipnja 2011Tijelo Ebrahima Šaha Saida napao je rak. Ovaj stariji gospodin s pažljivo očešljanom kosom i bijelom bradom bori se protiv mučnina i slabosti. I protiv tuge koja ga obuzima. No, on sve muke podnosi dostojanstveno. "U ovom trenutku i ovo je život. Bog je velik, on će pokazati put", kaže on gledajući rascvjetale biljke na svom balkonu.
Da bi Ebrahim Šah Said mogao mirno ići tim putem pomaže mu ambulantna palijativna služba bolnice Malteškog reda u Bonnu. Bolničar Stephan Lange je prošao posebnu obuku iz palijativne medicine. On posjećuje bolesnike kod kuće, donosi im recepte i lijekove, njeguje ih i prije svega, sluša. Pacijentova kćerka Mahbuba Said-Sirmasac kaže da je dobro što njezin otac može ostati kod kuće budući da voli samoću, pa bi ga vjerojatno smetao boravak u bolničkoj sobi s drugim pacijentima: "Ne bismo željeli da mora izdržati boravak s drugim ljudima. Jer, bolest je sama po sebi dovoljno strašna."
Kao u nekom odmaralištu
Bolničar Stephan Lange vadi injekcije sa sredstvom protiv bolova i objašnjava kćerki kako ih treba davati. Ona će se brinuti o ocu zajedno sa sestrom i bratom. Mahbuba Said-Sirmasac kaže da se osjeća sigurnom zato što zna da u svako doba dana i noći može nazvati palijativnu službu i zatražiti pomoć.
Palijativni odjel bolnice Malteškog reda u Bonnu sa svojom ambulantnom službom jedan je od 180 takvih odjela u Njemačkoj. U posljednja dva desetljeća nastale su mnoge takve institucije u sklopu bolnica. Tu se smještaju neizlječivo bolesni ljudi, uglavnom oboljeli od raka. U sobama na odjelu u Bonnu je antikni namještaj, svjetlo je prigušeno, na terasi, na koju se izlazi iz svih osam jednokrevetnih soba, posađeno je šareno cvijeće. Sve na prvi pogled djeluje kao u nekom odmaralištu. No, u jednoj od soba upravo umire jedan čovjek.
Pomoć pacijentima i članovima obitelji
Šefica odjela Martina Kern već 20 godina radi ovdje. Ona objašnjava: "Tu se više ne radi o produženju života, nego o tome da se što je više moguće olakšaju posljednji dani. To u prvom redu znači smirivanje bolova, ali i briga o psihičkim, socijalnim i duševnim problemima pacijenata. U stvari je cilj uvijek njihovo otpuštanje kući."
No, taj cilj nije uvijek ostvariv. Ponekad je odlazak oboljeloga kući nemoguć zbog naglog pogoršanja stanja, a u nekim slučajevima članovi obitelji jednostavno nisu u stanju preuzeti skrb za pacijenta kod kuće. Zato postoje palijativni odjeli ili posebni domovi u kojima se o neizlječivim bolesnicima intenzivno brinu liječnici, njegovatelji, fizioterapeuti, socijalni radnici i dušebrižnici .
Dostojanstvo u posljednjim danima života
Ebrahim Šah Said se svjesno odlučio posljednje dane provesti kod kuće, u krugu svoje obitelji. Na njegovom balkonu stoje brojne posude s cvijećem. "Trebao je postati vrtlar", kaže njegova kćerka Mahbuba Said-Sirmasac. On je u Afganistanu radio kao inženjer u zračnoj luci u Kabulu. A onda su izbile krvave borbe između Rusa i mudžahedina, pa je zajedno s obitelji pobjegao iz domovine i skrasio se u Njemačkoj. Njegove oči blistaju kada govori o tome kako su u zračnu luku sletjeli ruski vojni zrakoplovi, pa se zato našao usred borbi. Potom naglo ustaje i donosi fotografije te priča o bijegu.
Njegova obitelj mu želi omogućiti da posljednje trenutke svog ispunjenog života provede u dostojanstvu. U tome joj pomaže palijativna ambulantna služba. Njegova kćerka kaže: "On je uvijek bio tu kada mi je bio potreban. Kada sam kao dijete bila bolesna, držao je moju ruku. Zato ću i ja isto to učiniti za njega."
A ako njega kod kuće postane nemoguća, još uvijek postoji palijativni odjel u bolnici Malteškog reda u Bonnu.
Autorica: Daphne Grathwohl/ Andrea Jung-Grimm
Odg. ur.: D. Dragojević