Umro bivši savezni kancelar Helmut Kohl

Kada su ga jednom pitali što misli o spomenicima koji bi mogli biti podignuti njemu u čast, Helmut Kohl je čak pokazao da ima i smisla za humor. Najprije se, rekao je, spomenik svečano otkrije, onda se gosti raziđu, pa dođi golubovi i na kraju psi. „A poznato je što oni rade.“

Najkasnije s padom Berlinskog zida i vještom organizacijom ujedinjenja Njemačke Helmut Kohl je postao čovjek za povijesne udžbenike. Živi spomenik. Samo ta činjenica ga izdiže iz mase moćnika njegovog vremena. Pri tome je politički praktično bio na izdisaju te 1989. Godine. Njegovi unutarstranački kritičari ustali su protiv svog šefa. Pravi puč. Tek je teškom mukom zadržao uzde demokršćanske kočije. Kohl je pokazao vitalnu snagu čak i kada mu je zdravlje postalo ozbiljno narušeno. I uvijek je bio spretan. Imao je sposobnost da spoji nepogrešivi instinkt za vlast s učinkovitom strategijom. U prilog su mu išli i duh vremena, sudbina, povijest: kolaps DDR-a, pad Zida. Kohl je prepoznao jedinstvenu mogućnost. I povukao prave poteze.

Put do ujedinjenja

Samo tri tjedna nakon što je narod navalio na granične prijelaze između Zapada i Istoka Njemačke, Kohl je pred zastupnike Bundestaga izašao s planom od deset točaka za ponovno ujedinjenje. Majstorsko rješenje. U tom trenutku plan o njemačkom ujedinjenju još nailazi na podijeljene reakcije u inozemstvu. Ali Kohl odlučno nastupa pred svim skepticima. Odlučan je i 19. prosinca 1989. kada u Dresdenu govori pred desetinama tisuća euforičnih Nijemaca s istoka. Pažljivo bira riječi pred ovim spontanim skupom. Uspostavlja povjerenje. Reakcije su bolje nego što se očekivalo.

Osim postizanja njemačkog ujedinjenja, u nevjerojatne Kohlove uspjehe tih godina može se ubrojiti i njegova vanjska politika. Prijateljstvo s Francuskom, nastavak pomirenja s Poljskom, razumijevanje i senzibilnost u odnosima s posrnulim Sovjetskim Savezom. Sve su to znakovi promišljene politike prema europskom susjedstvu.

Europa kao odgovor

Iskustvo Drugog svjetskog rata igra ogromnu ulogu u Kohlovoj biografiji. Cio život ga je opsjedala smrt starijeg brata Waltera, koji je poginuo kao vojnik. Podjela Europe na Istok i Zapad odlučujuće utječu na mladog Kohla, kojemu je na kraju rata bilo tek 15 godina. Tako mlad nije mogao ni na koji način biti suodgovoran za zločine nacističke Njemačke. Nazvao je to „milošću kasnog rođenja“ i zbog toga su ga dugo i žestoko kritizirali.

Djetinjstvo u ratu i mladost u ruševinama stvorili su od Kohla klasičnog pripadnika generacije koja je ponavljala: „Nikad više rat!“ U skladu s tim se kao druga crvena nit kroz karijeru ovog homo politicusa provlači izjašnjavanje Njemačke za Europu – a posebno ujedinjene Njemačke nakon 1990. Umijećem spajanja politike s povijesnom simbolikom, njemački konzervativac je pružio ruku francuskom socijalistu Mitterandu i to kod vojničkog rova iz Prvog svjetskog rata. Kohl je Europu smatrao njemačkom obvezom. Svom snagom se borio za euro kako bi od evropskog ujedinjenja načinio nepovratni proces. I forsirao je proširenje EU-a na istok – čak i pod cijenu da to optereti samu Uniju.

Jednostavno Nijemac

Ostat će u sjećanju i Helmut Kohl kao čovjek. Za razliku od vizionara Willyja Brandta ili gospodarskog stručnjaka Helmuta Schmidta, Kohl je mnogo godina bio podcjenjivan i ismijavan kao čovjek i političar. Nikada nije pokušavao prikriti svoje provincijsko podrijetlo, imao je nespretne pokrete i dugo je kao takav važio za političara kojeg ne treba shvaćati ozbiljno. Za nekoga tko ne ide s vremenom u kojem živi. I to iako baš tih desetljeća donosi demokršćanima izborne rezultate o kojima danas mogu samo sanjati. Njegov uspjeh iz razdoblja prije ujedinjenja počiva na tome što se – u pozitivnom smislu – ponašao kao prosječni Nijemac. On je simbolizirao njemačkog muškarca druge, bolje polovice 20. stoljeća. I zato govori i puno toga o nama. „Helmut Kohl je vidljivi dio nas“, lijepo je zaključio jedan njemu bliski suradnik. Bio je jednostavno Nijemac. I istovremeno veliki Europljanin.