Upozorenje iz prošlosti: 80 godina velike depresije

Na Manhattanu kiši kao iz kabla. Usred financijske četvrti New Yorka kreće se grupa šarenih kišobrana uz sive zidove zgrada. Listopad 2009. je – osamdeset godina nakon velikog burzovnog kraha na Wall Streetu „Muzej američkih financija“ nudi obilazak grada uoči godišnjice. Richard Warshauer i James Kaplan ove obilaske vode već dvadeset godina. Naoružani megafonima i po svakom vremenu. Richard Warsahuer o obilasku: „Ovim obilaskom želimo na temelju gospodarski važnih zgrada New Yorka vizualizirati njegovu povijest. Pogotovo uoči godišnjice velikog kraha, jednog od najvažnijih datuma u povijesti burze.“

Grupa se okuplja na mjestu događaja: ispred burze u poznatoj Wall Street ulici. Na stubama Federal Halla se dijele kišobrani dok James Kaplan rekonstruira što se tada dogodilo. Govori o zlatnim 20-im – o vremenu kada je Europa u pepelu upravo izišla iz Prvog Svjetskog rata i kada je najvažnijem dobavljaču Americi ,padale „kiša novca“. U SAD-u je cvala proizvodnja i ulaganja – priča i Richard Sylla, profesor za gospodarsku povijest na njujorškom sveučilištu:

„Zrakoplovi, radijski programi, pokretne slike, tehnologije – 20-e su bile optimistične. Ali čini se da kada nešto stvarno dobro ide da će kad tada izmaći kontroli. Pretjeralo se sa špekuliranjem i s rizikom tako da je tečaj skočio do neba.“

U Americi novac padao s neba

I svatko je mogao sudjelovati – onaj tko nije imao dovoljno novaca je lako dobivao kredite za poslove na burzi. Početkom rujna 1929. Dow Jones indeks je postigao rekord od 381 boda. No tada je američka emisijska banka digla kamate i tečaj je po prvi put padao. Sve do 24. listopada, do crnog četvrtka – kada je tržište na otvorenju burze palo za 20 posto. Bogati ulagači i bankari su brzim kupnjama uskočili kako bi držali tečaj.

„U petak i subotu je tržište još bilo u redu. Ali u ponedjeljak 28. je Dow Jones počeo padati, tako i u utorak. Zato se ta dva dana često naziva crnim ponedjeljkom i utorkom. Tečaj je za dva dana pao za 20 posto. To je za mnoge bio burzovni krah 1929“, kaže Sylla.

Vlada prekasno reagirala

Nakon kraha je tržište nastavilo stagnirati sve do travnja 1930. godine. Iako su mnogi bankari direktno nakon kraha sve izgubili, široka masa je posljedice propasti doživjela tek u nadolazećim godinama. 1932. je u Americi tako svaki četvrti bio nezaposlen. Cijene su padale, tako i gospodarstvo. Tisuće banaka je bankrotiralo – s pravom, mislila je vlada.

„Kada je recesija došla, vlada nije činila mnogo što je situaciju još više pogoršalo. Tek pod predsjednikom Hooverom 1932, i pogotovo za vrijeme Roosevelta vlada je počela poduzimati mjere, koje su bile prijeko potrebne.“

Sasvim drugačije nego u aktualnoj krizi 2009. godine kada su vlade diljem svijeta brzo poduzele mjere kako bi ublažile posljedice krize.

Obilazak je gotov. I Richard Warshauer vidi paralele između danas i 1929: „Svaki put kada tržište dionica skoči, mislimo da je to jedinstveno i da će se to tako nastaviti. No povijest nas je naučila da će kad -tad opet krenuti nadolje. Uvijek se radi o ciklusu. Drugačije ga nazivamo i učesnici su drugi, ali se uvijek radi o ciklusu.“

Autor: Miriam Braun/ M.Jeličić

Odg. ur.: N.Kreizer