Useljenici ne mare za izbore, političari ne mare za useljenike
30. kolovoza 2009Prema nekim procjenama iza 15 milijuna građana Njemačke stoji useljenička priča. Preko polovice od njih, oko osam milijuna su u posjedu strane putovnice i stoga političarima i nisu previše zanimljivi. Onih ostalih 7 milijuna posjeduje njemačku putovnicu a time i pravo glasa. No malo koja stranka se intenzivnije pozabavila ovim, nemalim izbornim tijelom. Dok jedni smatraju da su oni primanjem njemačke putovnice postali Nijemci pa stoga za njih i ne treba pripremati posebne programe drugi im se obraćaju kao stranom tijelu u zemlji. Stoga i ne čudi da u političkom krajobrazu Njemačke osobe s migrantskom pozadinom unatoč 19-postotnom udjelu u ukupnom broju stanovnštva igraju malu ili nikakvu ulogu. Tomu u prilog govori i podatak da je od 611 zastupnika u Bundestagu samo jedan posto migranata s njemačkom putovnicom.
Slabo inetgrirane ne zanima ni njemačka politika
Shodno svojoj brojnosti, najveću ulogu u političkom životu kada su u pitanju stranci igraju Turci. Iako mnogi od njih, po nekim procjenama oko 700 000 posjeduju pravo glasa, averzija prema politici a time i prema samim izborima je velika pa dobar dio na kraju niti ne iskoristi jednu od najvažnijih privilegija stečenih dobivanjem državljanstva. Turska obitelj Yazici po mnogočemu je znakovita za tursku populaciju u Njemačkoj i to onu koja je stigla s tzv. prvim valom gastarbajtera u šesdesetima. Kao i mnoge druge turske obitelji i obitelj 63-togodišnjeg Ahmeta Yazicia naselila se među "svojima". To u ovom slučaju znači berlinska četvrt Kreuzberg gdje je u međuvremanu 30 posto stanovnika turskog podrijetla. Sve je u stanu Yazicijevih tursko: od stotinjak satelitskih programa koji se vrte na uvijek uključenom TV-u, preko hrane pa do pokrivala za glavu ženskih članova obitelji. Jedino su putovnice Njemačke. Na pitanje hoće li krajem rujna izići na izbore glava obitelji odgovara jasnim: ne. Na posljednje izbore je, kaže na lošem njemačkom, izišao i birao socijaldemokrate koji su obećali mogućnost stjecanja dvostrukog državljanstva, što se međutim nije ostvarilo. "Zbog toga ne idem na izbore. Jer mi stranci smo važni samo do izbornog dana, a poslije nas se zaboravi", rezigniran je Ahmet Yazici. Ahmet prešućuje ili možda niti ne zna da je socijaldemokratske planove o lakšem stjecanju dvojnog državljanstva onemogućio kršćanskodemokratski jastreb Roland Koch i njegova, protiv stranaca uperena predizborna kampanja. Ako i prati politiku onda se radi o zbivanjima u Ankari. Njemačka ga politika više ne zanima.
Stranci zanimljivi jedino još desno ekstreminim strankama
Njegova 33-godišnja kćer Emina još uvijek očekuje promjene. No i te promjene daju naslutiti da se usprkos jedinstvenoj, njemačkoj putovnici obitelj Yazici kreće u jednom drugom svijetu. "Priželjkujem politiku koja će stvoriti uvjete da islam postane ravnopravan, da ga se ne ograničava bilo da se radi o javnim ustanovama ili učionicama", kaže Emina koja i u privatnim prostorijama glavu pokriva maramom.
No istodobno u Njemačkoj živi i jedna druga vrsta turske populacije koja je dobro integrirana u njemačko društo. Yavuz Akgül je mladi informatički poduzetnik kojeg brinu iste brige kao i njegove kolege s njemačkim prezimenima. Zbog toga ga i smetaju stranke koje se strancima obraćaju na materinskim jezicima. "Ja živim u ovoj zemlji i osjećam se Nijemcem i zato bih htio da mi se obraćaju na njemačkom", ljuti se Yavuz koji istodobno priznaje da su njegovi stavovi atipični za stranu, posebice tursku populaciju u Njemačkoj. Njegov tip mladog i sposobnog Turčina koji se odavno oprostio od maloazijske domovine predstavlja i jedina politička zvijezda Njemačke s turskim korijenima, predsjednik stranke Zelenih Cem Özdemir.
Ostalim grupama stranaca u Njemačkoj političke stranke se bave malo ili gotovo nikako. Izuzetak je desno ekstremna Nacionaldemokratska stranka Njemačke (NPD) koja bi i ove nedjelje huškačkim parolama uperenim protiv stranaca ponovno mogla ući u pokrajinski parlament Saske i po prvi put Tirinške. Kolikogod to zvučalo apsurdno, ova stranka svoje postojanje i politički uspon zahvaljuje upravo onima protiv kojih se bore, a to su stranci.
Autor: N. Kreizer/A.Cizmecioglu
Odg. ur.: Anto Janković