Uspon i pad "kralja kladioničarske mafije" Ante Šapine

Ljeto je 2006. Njemačka je u euforiji. U tijeku je Svjetsko nogometno prvenstvo, "Elf" oduševljava svoje fanove atraktivnim nastupima, četiri tjedna nad Njemačkoj sija sunce. Raspoloženje je odlično, priča se o "njemačkoj ljetnoj bajci". Cijeli je svijet u gostima.

A usred Berlina, u kafiću "King" (reklama: „Kladimo se da ćete opet doći!"), Ante Šapina kuje velike planove. On želi globalizirati nogometne manipulacije.

35-godišnji Šapina je velika "faca" u svijetu kladionica. Samo nekoliko mjeseci ranije (2005.) on je u okviru "afere Hoyzer" (sudac koji je po njegovim instrukcijama dijelio "pravdu" na nogometnim terenima u Njemačkoj) osuđen na dvije godine i jedanaest mjeseci zatvora.

No, Šapina ne mora provoditi 24 sata iza rešetaka. Preko dana slobodno se kreće, a noći provodi u berlinskoj ćeliji. A dane provodi u "Kingu".

Tamo je upoznao i Marija C. (također njemački Hrvat), koji će mu, zajedno s još nekim drugim "partnerima", pomoći i da u velikom stilu uđe na azijsko kladioničarsko tržište. A u Aziji ne postoje praktično nikakva pravila klađenja. Tamo nema ograničenja broja odigranih utakmica, ne postoji limit za uplate.

To je tržište na kojem se, prema procjenama, godišnje obrne i do 100 milijardi eura.

Igrač koji voli sport?

"Ante Šapina je bio igrač, on je bio kladioničar od svojim mladih dana, ali ne samo kladioničar. On voli sport!" Tako o Šapini priča Stefan Conen, njegov odvjetnik tijekom suđenja u Bochumu.

Šapini i još petorici optuženika njemačko pravosuđe predbacuje namještanje 47 utakmica - od nižerazrednih njemačkih liga pa sve do Lige prvaka i kvalifikacijskih susreta za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2010. Njemačka Bundesliga nije na popisu. Za sada...

Šapinin sustav je odlično funkcionirao. Cijeli timovi su, stoji u optužnici, bili manipulirani. A fanovi, naivni fanovi, nisu imali pojma što se događa na travnjaku. Kad je Šapina tijekom procesa dao sveobuhvatan iskaz i opisao mehanizme kojima je preko kladionica zarađivao ilegalni novac, čak je i nadležni sudac Wolfgang Mittrup bio impresioniran:

"Kad jednom iziđite na slobodu, možda će se za Vas naći i neko mjesto na nekoj katedri za kladionice!" A državni odvjetnik Andreas Bachmann Šapinu i drugove nazvao je "Champions Leagueom nogometnih prevaranata".

Šapina je tijekom suđenja priznao plaćanje mita igračima, sucima i jednom dužnosniku UEFA-e (Europska nogometna federacija). Zajedno sa svojim kompanjonom Marijom C. on je, između ostaloga organizirao i financirao turneju NK Travnika (BiH) po Švicarskoj, kako bi na namještene susrete mogao uložiti poveću svotu novca.

Bio je to lukrativan model, samo je jednoj jedinoj utakmici Travničana u alpskoj zemlji on je navodno zaradio oko 116.000 eura.

Kreativnost bande nije imala granica. Šapina i Marijo C. su praktično "kupili" jednog belgijskog drugoligaša, u momčad "instalirali" poslušne igrače koji su na terenu ispunjavali želje šefova. Bez pogovora.

I u Njemačkoj su pravni organi sumnjičili nekoliko nogometaša i sudaca da su primali mito. Radi se o igračima koji su očito i sami bili veliki štovatelji raznih legalnih i ilegalnih igara na sreću. Mnogi su se i sami kladili na nogometne utakmice, a neki čak i susrete vlastitih ekipa.

Nekolicina ih je priznala da su tijekom klađenja nagomilali i velike dugove, a dugove su financirali pripadnici kladiničarske mafije.

Igrači su tako postali ovisni o svojim "financijerima". I nikoga ne čudi da su u takvoj situaciji bili spremni namjerno napraviti faul u kaznenom prostoru, prouzročiti penal - i tako doprinijeti možda i porazu svog kluba.

A sve u interesu onih koji su već i prije prvog sučevog zvižduka znali kako će neka utakmica završiti.

Globalne aktivnosti hrvatskog dueta

Marijo C., vlasnik nekoliko kladionica u Nürnbergu, tijekom suđenja je ispričao i (navodno istinitu) priču o jednom bivšem i vrlo poznatom igraču iz Bundeslige, koji je bio toliko ovisan o automatima da ga je C. "... povremeno morao preko noći zaključati u salonu".

Nedavno je bivši napadač St. Paulija René Schnitzler preko novina priznao da se kladi od svoje 18 godine i da je od jednog "kuma" kladioničarske mafije na ruke primio 100.000 eura. Nagrada za suradnju? To Schnitzler nije htio reći.

Šapinine "globalne" aktivnosti su jedno vrijeme tekle kao "podmazane". Po vlastitim navodima, on je mjesečno na razne sportske događaje (ne samo nogometne) ulagao i po milijun eura.

Dnevno je "igrao" barem 30 utakmica, a tjedno je na programu bila i jedna manipulirana. Surađivao je s kladioničarima iz Malezije i Hong Konga, oni su "prali" njegov dobitak i taj novac transferirali natrag u Europu.

Šapina je zaradio puno novca na ilegalan način. Koliko? To nitko ne zna, možda čak ni on sam. Berlinčanin Hrvatskog podrijetla imao je tajne račune na egzotičnim otocima, novac je bio očito skrivao i u samoj Hrvatskoj. Njemačko državno odvjetništvo u potrazi za njegovom imovinom bilo je aktivno i u Rusiji, Maleziji, te u Kini. Bez puno uspjeha.

Šapina je uživao u problemima koje vlasti imaju u potrazi. Na sučevo pitanje što on danas posjeduje, Šapina je s osmijehom na licu svojedobno odgovorio: "Imao sam jedan Porsche, ali on sad pripada državnom odvjetniku!"

Najveći dio novca Šapina i njegovi ortaci očito su uplatili na azijskim kladionicama. Preko računa koji je imao kod jednog londonskog book-makera, Šapina je između 2008. i 2009. napravio (navodno) oko 32 milijuna eura prometa.

Njemački istražitelji pretpostavljaju da je Šapina na manipuliranim nogometnim utakmicama zaradio oko 3,5 milijuna eura. Neki drugi izvori tvrde da se radi "samo" o 2,3 milijuna.

"Čista" dobit je naravno nešto manja - od ovih 3,5 (ili 2,3) milijuna treba odbiti i novac kojim su oni nagradili igrače i suce za suradnju.

"Sad počinjem novi život!"

Priča o Anti Šapini je priča o nevjerojatno brzom usponu - ali i padu čovjeka koji je htio na brzinu zaraditi puno para. I u tome je doista i uspio. U samo nekoliko godina od studenta ekonomije on se uspeo na poziciju "belinskog kralja kladioničarske mafije".

Šapina je baratao milijunima eura, njegov stil života je bio sve ekstravagantniji, "službena" putovanja uzduž i poprijeko Starog kontinenta vrlo česta. Nakon prve presude prije šest godina on je obećao: "Sad počinjem novi život. Poglavlje skandal za mene je okončano!"

To, kako sad znamo, nije bila potpuna istina. Samo nekoliko tjedana nakon što je napustio zatvor on se 2006. ponovno počeo baviti "poslom". Sada ( 19.05.) ga je Zemaljski sud u Bochumu zbog prevara osudio na pet godina i šest mjeseci zatvora.

Marijo C. koji je uz Šapinu bio jedan od glavnih optuženika bochumskog procesa, osuđen je također na pet godina i šest mjeseci zatvora. Treći u skupini osuđenih zbog manipulacija nogometnih utakmica, Dragan M. iz Slovenije, osuđen je na godinu i pol dana zatvora.

Autor: Srećko Matić

Odg. ur.: A. Šubić