Uspon i pad Moamera Gadafija

U Libiji nikada nije imao neku službenu funkciju. Nio bio ni predsjednik, čak ni premijer. Bio je samo pukovnik. I svejedno diktator s neograničenom moći. Gadafi je više od 40 godina vladao afričkom državom. Tko je on?

Gadafi je stigao doslovno iz pustinje. Napravio je vojnu karijeru, 1969. je svrgnuo kralja Idrisa i tako postao jedan od najmlađih predsjednika u Africi. Njegov uzor: egipatski predsjednik Naser. Njegova ideologija: mješavina arapskog nacionalizma i socijalizma, potpuno u duhu antikolonijalnog poleta njegovog vremena.

Gadafi je nacionalizirao naftne kompanije i banke, protjerao 25.000 Talijana iz zemlje i 70-tih godina profitirao od eksplozije cijena nafte. Libija je tako postala bogata zemlja kojom navodno vlada narod, a kontrolira ju predsjednik. Tada je Gadafi razvio vlastitu društvenu teoriju:

„Uveli smo Treću univerzalnu teoriju i predstavili je u Zelenoj knjizi. Pojam `džamahirija`, koji ne znači jednostavno državu naroda, već državu masa, naša je tvorevina. Naš je i koncept države bez vlade, bez predsjednika, izbora i stranaka. Tu građani, muškarci i žene, obnašaju vlast“, govorio je Gadafi.

Utrka za naklonost

„Brat pukovnik“ kako ga se nazivalo u propagandne svrhe, službeno je odstupio sa svih funkcija. Zelena knjiga je postala Ustav. Njegovi protivnici su završili u zatvorima, gdje ih je dao mučiti i ubijati.

Gadafi je u Africi finanicirao brojne revolucije, a njegov je utjecaj dopirao i do Sjeverne Irske i Nikaragve. Bombaški napad na berlinski disko klub La Belle 1986. i eksplozija zrakoplova kompanije Pan Am iznad škotskog Lockerbija dvije godine kasnije, doveli su do prekida veza sa Zapadom. Gadafi je tada za dlaku preživio napad američkih zračnih snaga. Libija je bila izolirana.

Koncem devedesetih dolazi do novog preokreta. Pukovnik se odrekao terorizma i isplatio je odštetu žrtvama Lockberbija i Berlina. U prosincu 2003. je odustao i od proizvodnje oružja za masovno uništavanje.

Nakon toga su uslijedili posjeti Tripoliju po načelu „tko prije djevojci, njegova djevojka“. Europski šefovi država i američki zastupnici iz Kongresa, investitori i predstavnici naftnih kompanija, svi oni su se Gadafiju udvarali za naklonost, ugovore, naftu i pristup tržištu.

Bijeg u Honolulu?

No, to nije bilo dobro za njegovo samopouzdanje. Gadafi je razvio patološku uobraženost. Kada su se njegovi sunarodnjaci podigli protiv njega, on u njima nije vidio ništa osim izdajnika, agenata Zapada ili terorista Al Kaide. Ili pak sve to odjednom:

„Oni kažu da ću pobjeći u Honolulu,“ rekao je Gadafi u srpnju 2011. u telefonskom obraćanju svojim pristalicama. „To je smiješno. Trebam li napustiti zemlju svojih predaka, naših mučenika i svoj narod?“, upitao je Gadafi.

I poručio: „Narod je spreman za mene umrijeti, on je spreman za mene se žrtvovati.“

Autori: J. Stryjak / Z. Ilić / sm

Odg. ur.: S. Kobešćak