Utočište u svakodnevici - vrtić za djecu s HIV-om

U Njemačkoj živi oko 70.000 osoba s HIV-virusom. Svake godine ih je oko 3.000 više. Najveća rizična skupina i dalje su homoseksualni muškarci no sve je više i djece koja se, uglavnom preko roditelja, zaraze ovom, još uvijek opakom, bolešću. No razne socijalne ustanove pomažu kako se ova djeca u svakodnevici ne bi osjećala izoliranima.

Ono što je drugdje nezamislivo, u Berlinu je moguće: vrtić u kojem se zajedno igraju i odrastaju djeca koja se na prvi pogled ne razlikuju jedna od drugih. No polovica djece koja pohađaju ovaj vrtić je pozitivno testirano na virus HIV-a.

Gnijezdo topline

Djelatnici ovog vrtića koji nosi prikladan naziv "Nestwärme" (slobodno prevedeno "Toplo gnijezdo") čine sve kako se njihova pedagoška ustanova ne bi razlikovala od drugih. Odgajateljica Antje Linnstedt sjedi za niskim stolom i pomaže maloj Lisi pri crtanju. Da li je Lisa HIV pozitivna to ne zna nitko osim samih odgajatelja.

"Djeca naravno ne znaju što je to HIV ili AIDS. Djeca naravno vide kad je netko prehlađen ili ako se netko ozlijedi ali HIV, to je nešto nevidljivo, apstraktno. No ono na što mi ipak pazimo je da ako se neko dijete ozlijedi da mu odmah stavimo flaster", objašnjava Linnstedt.

Poznato je da djeca vole flastere i naravno da ih oduševljava kada u ovom vrtiću dobiju flaster i kod najmanje ogrebotine. Njih ne zanima zašto je to tako. Oni koji pokazuju nesigurnost to su roditelji nove djece u vrtiću koja dolaze iz obitelji kod kojih nije dijagnosticiran HIV. No Antje Linnstedt pokušava, i to vrlo uspješno, raspršiti brige pridošlica. I stoga je ponosna što polovica njihove djece dolazi iz obitelji koje nemaju veze s AIDS-om.

Dvostruka izolacija

"To je zapravo to što smo si željeli. Da nismo neka posebna ustanova koja se bavi samo pogođenima nego da su te obitelji dobro integrirane u naše malo društvo i da se to zatim prenosi i izvan vrtića, na gradsku četvrt. Važno je da ti roditelji nisu izolirani i da dolaze u kontakt s ostalim obiteljima". Udruga "Nestwärme" i pripadajući vrtić postoje već preko 10 godina. Na početku su ovdje uglavnom boravila djeca roditelja ovisnika o drogama. U međuvremenu većina djece je porijeklom iz istočne Europe i Afrike gdje majke prilikom poroda još uvijek zarazu prenose na svoju novorođenčad. U Njemačkoj je ta vrsta prenošenja zaraze, zbog modernih lijekova i česte primjene carskog reza, gotovo istrebljena.

Useljenici s HIV virusom su često u svojoj zajednici dodatno izolirani, smatra Martin Quente, pedagog koji je se već godinama brine oko HIV pozitivne djece. "Mislim da to nije useljenički problem kada se osobe zaražene HIV-om nađu u izolaciji. To je prije svega problem slabe obaviještenosti i neprosvijećenosti", kaže Quente.

Stare predrasude

Pedagog priča iz vlastitog iskustva jer na informativnim večerima koje organizira za roditelje djece ali i za sve zainteresirane građane gradske četvrti Kreuzberg, uvijek iznova nailazi na tvrdokorne predrasude koje još uvijek vladaju kad je u pitanju AIDS. "Kojiput imam osjećaj da se stvari ne pomiču s mjesta i to je zastrašujuće. Toliko je već kampanja provedeno i upravo je čudo kako do nekih nije stiglo gotovo ništa. Zaista još uvijek postoje roditelji koji misle da se AIDS prenosi rukovanjem".

No, slučaj s kojim se Matin Querte nedavno susreo premašuje sve što je dosada doživio. "Poznat nam je slučaj jedne obitelji iz koje je, na vrlo nespretan način, procurilo da su HIV pozitivni. Susjedi su odmah razglasili o slučaju ove obitelji i tada je započeo mobbing: od punjenja brava ljepilom do stigmatizacije obitelji u čitavom susjedstvu i sve do škole. Obitelj je naposlijetku popustila pod pritiscima i odselila."

I upravo ovakve priče odgajateljima i pedagozima udruge "Nestwärme" učvršćuju u uvjerenju kako da je njihov rad itekako potreban. No istodobno si priželjkuju da njihov rad i angažman postane suvišan, da dođe vrijeme kada djeca i roditelji zaraženi HIV-om više neće morati sakrivati svoji identitet.

Autorica: Svenja Pelzl / N. Kreizer

Odg. ur.: S. Matić