Učenici kao uspješni poduzetnici

Dok je njihova prijateljica otišla po ključ od kioska postavljenog na školskom dvorištu, 14-godišnja Hacer Tosun i njezina sestrična Meryem još jednom provjeravaju popis robe: "Pecivo sa sirom je tu, košta jedan euro, sendvič s piletinom, čokolada... Danas imamo i kolač za 80 centi." Djevojčice uživaju u tom poslu u tišini. I to s razlogom. Jer, nakon što odjekne školsko zvono, pred kioskom će se odmah stvoriti gužva. Svi žele biti među prvima u redu za jelo i piće. Već nakon deset minuta sve je rasprodano. U blagajni je oko 70 eura. "Za vrijeme drugog odmora ćemo sve skupa izračunati i odnijeti novac u banku", objašnjava Hacer.   

Ekonomija u praksi

Učenice škole Anne Frank u Mettmannu kod Düsseldorfa već godinu dana rade u kiosku. One primaju robu, ispunjavaju narudžbenice, koordiniraju planove rada, izračunavaju zaradu i svakodnevno uplaćuju novac na bankovni račun.

Ideja za kiosk potječe od ekonomista Tima Brekera. Ovaj 25-godišnji diplomac jednog elitnog sveučilišta već je mogao dobiti posao kao dobro plaćeni menadžer ili bankar, no umjesto toga je odlučio pokrenuti projekt kako bi mladima približio važne ekonomske pojmove. "U našem današnjem društvu moraju se shvaćati gospodarska načela kako bi se preživjelo", kaže on i dodaje: "Zato je posebno zanimljivo ako se tako nešto nauči na jednom praktičnom projektu."

Učinkovita praksa

Tim Breker je dvije godine kao član obrazovne organizacije "Teach First" radio kao učitelj-asistent u jednoj školi namijenjenoj lošijim đacima. On je ondje odmah shvatio da njima ne nedostaje samo gospodarsko razmišljanje, nego i samouvjerenost.

Svoj je projekt kratko nazvao "em" od "einfach machen" ("učiniti jednostavnim"). "Takva kultura pojednostavljenja nedostaje i učiteljima i učenicima", smatra ovaj ekonomist. "Učitelji su već upali u kolotečinu, tako da se ne osjećaju dovoljno slobodnima za isprobavanje nečeg novog. A učenicima često za to nedostaje hrabrosti", dodaje Tim Breker. On govori iz iskustva. Upravo su lošiji učenici preopterećeni višesatnim učenjem teorije. Praktični projekti su daleko učinkovitiji, kaže mladi ekonomist.

Računanje na pamet pod stresom

Zato Tim Breker putuje od škole do škole i pokušava uvjeriti ravnatelje u prednosti svog koncepta. Učitelji time nemaju dodatni posao, jer Breker sam poučava učenike i osposobljava ih za vođenje kioska. Oni robu naručuju preko njega. U prvoj probnoj fazi on svakodnevno prati svoje štićenike, a kasnije ih samo povremeno posjećuje i raduje se kada sve funkcionira kako treba. "Utvrdio sam da mnogi učenici sada puno bolje računaju na pamet", priča Breker i ističe: "I to čak u stresnim situacijama, kada hrpa učenika opsjeda kiosk."

U prošloj školskoj godini je školska tvrtka u Mettmannu zaradila 11.000 eura. Kada se odbiju svi troškovi, na kraju ostaje između 200 i 1.000 eura. Taj novac školska tvrtka troši na izlete ili zajednička okupljanja uz jelo i piće.

U početku su pojedini učitelji škole Anne Frank bili sumnjičavi što se tiče uspjeha tog projekta. No, školski pedagog Frank Cyran je odmah bio oduševljen: "Djeca uče preuzeti odgovornost i samostalno djelovati. Ako imaju problema među sobom, ja im rado pomažem. Ali u međuvremenu kiosk besprijekorno funkcionira." U školi se upravo radi na tome da se poduči nova generacija koja će preuzeti kiosk iduće školske godine.

Planovi za budućnost

Tim Breker za sada ima ugovore sa šest škola. To nije mnogo, ali on je optimističan i vjeruje u svoj projekt. Do sredine iduće godine školska tvrtka bi napokon trebala funkcionirati samostalno. Tako dugo njezin osnivač Breker živi od ušteđevine i povremene zarade. On i na sendvičima zarađuje po nekoliko centi - kao pravi poduzetnik.

Učenici su oduševljeni. Hacer uživa u razgovoru s kupcima i ističe da joj rad u kiosku ne pomaže samo kao vježba za računanje, nego joj daje i perspektivu za budućnost: "Željela bih kasnije postati trgovkinja, pa je ovaj posao sada dobra vježba."