Učestale otmice mladih u Egiptu

Esraa je nestala prije više od 20 dana. Dogovorila se da s dvojicom prijatelja izađe na večeru. U Maadiju, predgrađu Kaira, sastala se s 23-godišnjim Sohaibom Saadom i Amrom Mohamedom. Međutim, ovo troje studenata se nakon večere nije vratilo kući. „Prateći signal mobilnog telefona je utvrđeno da su bili u policijskoj postaji Maadi“, kaže Esraain otac Mahfouz el-Taweel. I dodaje da policija to negira. „Nakon toga je mobilni telefon isključen i nismo dobili nikakve informacije niti nalog za uhićenje“, kaže Mahfouz el-Taweel.

U Egiptu su za samo dva mjeseca „prisilno deportirane“ 163 osobe. Ovu informaciju je prije nekoliko tjedana objavila egipatska organizacija "Freedom for the Brave". Neki od nestalih se pojave u zatvorima u kojima se nalaze bez bilo kakve optužnice, a neki budu pronađeni mrtvi. Mnogima se i dalje gubi svaki trag. „Broj nestalih se u posljednjih nekoliko tjedana znatno povećao“, kaže Mohamed Abdel Salam, zaposlenik jedne egipatske nevladine organizacije. Dodaje da ministarstvo unutarnjih poslova i vojska jednostavno negiraju otmice.

Bez političke aktivnosti

Esraa el-Taweel u Kairu studira sociologiju i slobodna je fotoreporterka. Njezini prijatelji je opisuju kao veselu djevojku, malo naivnu i uvijek punu humora. Poznata je na društvenim mrežama. Ima dosta prijatelja. Međutim, njezina najbolja pratilja je mačka Woody. „Esraa ju je sa sobom vodila čak i na hodočašće u Mekku“, kaže Esraaina prijateljica. Esraa je u Kairu vodila sasvim normalan život. Skoro normalan, jer je do nedavno bila u invalidskim kolicima. Esraa je u siječnju prošle godine pogođena iz vatrenog oružja dok je fotografirala prosvjede povodom godišnjice revolucije iz 2011. godine. U međuvremenu Esraa hoda sa štakama. „Kakvu opasnost predstavlja mlada djevojka koja je još invalid?“, pita očajno njezina majka na Facebooku i dodaje: „Ona nije bila politički aktivist nego fotograf-amater.“

Organizacije za zaštitu ljudskih prava su potvrdile da su na dnevnom redu predsjednika Abdela Fattaha al-Sisija uhićenja i presude bez sudskog procesa. Svi nestali nisu pristaše Muslimanske braće ili sekularnih protivnika vlade iz "Pokreta 6. travnja“. Sarah Whitson iz Human Rights Watcha kaže: „ Neki su aktivisti, neki su bili blizu demonstracija, a neke odvode proizvoljno, kao Esraau i njezine prijatelje. Nisu to pojedini korumpirani policajci. To je cijeli sustav.“

Tjedni nesigurnosti i straha

Mahfouza el-Taweela skoro da ubija tuga za kćeri Esraaom, ali i za suprugom i još dvije kćeri. On radi u Saudijskoj Arabiji i ne usudi se otići u Egipat jer se boji da će i on biti uhićen. „Kada bih bio uhićen onda za Esraau ne bih mogao ništa više učiniti. Moja obitelj bi ostala sasvim sama“, kaže Mahfouz el-Taweel. 16 dana nakon što je Esraa nestala, pojavile su se glasine da je Esraa viđena u zatvoru Al-Qanater, zloglasnom zatvoru za žene u glavnom gradu Egipta.

U noći između 17. i 18. lipnja su naoružani policajci upali u kuću obitelji el-Taweel. „Odnijeli su Esraain i još četiri laptopa“, kaže Mahfouz el-Taweel drhtavim glasom. U tom trenutku je došao i odvjetnik obitelji el-Taweel i od policije tražio nalog za pretres i da potpišu da su odnijeli računala. Policajci su mu se samo smijali i gurnuli ga u stranu držeći uperene puške. Sljedećeg dana su mediji bliski vladi izvijestili da su na Esraainom laptopu pronađene naznake da je Esraa „ stranim snagama“ poslala strateški važne informacije i fotografije. „To je smiješno“, kaže Esraain otac i dodaje da je to velika laž.

Sljedećeg dana je Esraau u zatvoru smjela posjetiti majka. Bilo je to 18 dana nakon otmice i vremena kada njezina obitelj nije znala je li Esraau uopće živa. Smjele su razgovarati samo 15 minuta. „Bojim se za svoju kćer“, kaže tiho Mahfouz el-Taweel i počinje plakati: “Bojim se da će je zlostavljati i da će je prisiliti da nešto prizna. Možda se to i dogodilo. Ja to ne znam.“

Obitelj prepuštena sama sebi

Mahfouz el-Taweel se osjeća kao i rodbina svih nestalih - osjeća se nemoćno. Isto kao i aktivist Mohamed Abdel Salam se nada podršci Europe. Međutim, Europa šuti.

„Kada je riječ o masovnom kršenju ljudskih prava u Egiptu onda je to razočaravajuća suzdržanost EU-a“, kaže Nicole Lambert iz "Euro-Mediterranean Human Rights Networka". Umjesto toga Njemačka za al-Sisija prostire „crveni tepih“, a Velika Britanija planira uskoro primiti egipatskog predsjednika. „Ne znamo što i kako dalje“, kaže Esraain otac i dodaje: „Za nas je to noćna mora.“