Vađenje nafte umjesto prašumske idile

Krivac da će u nacionalnom parku Yasuni, u šumama Amazone ipak doći do vađenja nafte, nije međunarodna zajednica i manjak novčanih sredstava koje je ova trebala staviti na raspolaganje vlastima u Ekvadoru. Prema mišljenju nevladinih organizacija i udruga za zaštitu okoliša, krivac je – Peking. Kako se navodi, kineska poduzeća uspjela su na ekvadorsku vladu izvršiti dovoljno snažan pritisak kako bi ona pojačala vađenje nafte.

„Odluka ekvadorskog predsjednika Rafaela Correa je odgovor na međunarodni pritisak. No, ne na pritisak po pitanju spašavanja Yasunija, već na pritisak koji stiže iz Kine. Ekvador Kini duguje mnogo novca. A njega možemo vratiti samo našom naftom. U tome je problem i o tome se zapravo radi“, rekao je Jorge Espinoza iz ekvadorske organizacije za zaštitu okoliša Accion Ecologica.

S njime se slaže i bivši ministar za energetska pitanja, Alberto Acosta. „Jedan od razloga zašto je naša vlada donijela ovu odluku je rastuća potražnja iz zemalja kao što je Kina koja ima neutaživu glad za naftom i živežnim namirnicama. Može se reći da je ova odluka donesena iz financijskih razloga. Iako će nafta, naime, tek za tri ili četiri godine „teći“ kako treba, no već sada se ova buduća zarada može koristiti kao jamstvo za kredite“, objašnjava Acosta koji je ujedno i jedan od suosnivača inicijative za spas Yasunija.

20 milijardi dolara duga

Članovi ekvadorske vlade nisu željeli odgovoriti na pitanja Deutsche Wellea. No, činjenica je da je Ekvador ovisan, odnosno, upućen na kredite i investicije iz Kine. Otkako je u prosincu 2008. godine istekao moratorij za isplatu dugova, ova je zemlja isključena od međunarodnih tržišta kapitala te samim time ne dobiva ni kredite Svjetske banke kao ni one Međunarodnog monetarnog fonda. A svota koju Ekvador u međuvremenu duguje Kini iznosi oko 20 milijardi dolara.

U lipnju ove godine predsjednik Ekvadora, Rafael Correa, sklopio je s Kinom povijesni ugovor nevjerojatnog obujma. Kako javlja dnevni list „El Comercio“, kineski državni koncern China National Petroleum Company (CNPC), investirat će oko 12,5 milijardi dolara u moderniziranje i obnovu ekvadorskih rafinerija nafte.

Ova uska povezanost između Kine i Ekvadora započela je 2007. godine. Tada je na vlast došao Rafael Correa. Već tada, kao i danas, Kinezi su bili u potrazi za novim izvorima energije. U to vrijeme je Ekvador prodao i jednu trećinu svoje nafte SAD-u. A prema procjenama, danas vjerojatno više od polovice ekvadorske nafte odlazi u Kinu – tendencija raste. „Kineske investicije u Latinskoj Americi rastu vrtoglavom brzinom. Odnos ovih zemalja prema Kini je potpuno ponizan“, kaže Philip Fearnside, znanstvenik s Nacionalnog istraživačkog instituta Amazona u Brazilu. Samim time, dodaje on, Kina bi u cijeloj regiji mogla započeti rad na sličnim, za okoliš vrlo štetnim, projektima.

Kinezi ipak nisu jedini krivci

No, organizacije za zaštitu okoliša ipak ne predbacuju cijelu odgovornost samo na Kineze, već i na vladu u Quitu. „Postojao je jedan plan A. prema njemu nafta je trebala ostati tamo gdje je – u zemlji. No, postojao je i plan B. On je predviđao vađenje nafte u Yasuniju ukoliko zemlja više ne bi imala na raspolaganju dovoljno novca“, kaže Veronica Arias iz nevladine organizacije „Centar za prava prirode i okoliša“. Međutim, ovaj plan B je međunarodna zajednica ocijenila kao ucjenu. Sredinom kolovoza se predsjednik Rafael Correa odlučio za plan B. Naime, umjesto očekivanih 3,6 milijardi dolara, koje su trebale pristići iz Europe za zaštitu ovog prirodnog rezervata, stiglo je svega 13 milijuna dolara. „Svijet nas je ostavio na cjedilu“, izjavio je tada Correa i objavio kako mu ne preostaje ništa drugo nego da odobri početak bušenja radi vađenja nafte – čime je projekt za zaštitu Yasunija moglo bi se reći, propao.

Suradnici organizacija za zaštitu prirode i okoliša kao i pripadnici indigenih naroda koji žive na ovom području, doduše još ne žele odustati od borbe. Oni skupljaju potpise s nadom da ako ih dovoljno skupe, da će vlada zemlju morati pozvati na referendum. No, kako stvari stoje, stvar je već riješena. Odluku predsjednika Correa mora doduše potvrditi još i Nacionalni kongres, no budući da njegova stranka u njemu ima većinu zastupničkih mjesta, već se sada može pretpostaviti kakav će biti ishod glasovanja.