Nacionalizam u inat!

Trojica mladića hrvatske nacionalnosti bacili su kamen sa Starog mosta na kojem je bilo ispisano "Don't forget 93" i spomen ploču s popisom najvećih donatora njegove obnove. Bošnjaci upućuju oštre kritike prema "hrvatskoj strani", dok obje strane primaju prijekore tek politički probuđenih Srba. "Ovdje dobro dođu 'talasanja', tek da se ne zaboravi tko gdje pripada ili čije je što. Pa tu je i ova 'šahovnica' na Planinici koju su postavila djeca koja ni ne znaju tko je prvi predsjednik Herceg-Bosne ili ratne zastave Armije BiH na Starom mostu. Sve ti je to isto, i ovamo i tamo. Samo što se malo tko više na to 'pali'", kaže jedan Mostarac koji želi ostati anoniman.

Vlado Šoljić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatske zajednice Herceg Bosna, tvrdi da se od Mostara bezrazložno pravi grad slučaj i negoduje zbog, kako kaže, medijske prašine oko ovih zbivanja. "Mostar je jedini multietnički grad u BiH i u njegovom zapadnom dijelu već godinama nema incidenta na međunacionalnoj osnovi. Kada se dogode incidenti o kojima je riječ, podigne se veća medijska prašina nego oko ubojstva dvoje staraca, hrvatskih povratnika u Kakanj, čije je ubojstvo ubojica, Bošnjak, priznao, ali je oslobođen", uspoređuje događaje za DW Šoljić.

Ipak, on rezimira da su nacionalistička retorika, isticanje nacionalnih ili ratnih obilježja, kao i vandalizam, povezani s razgovorima oko provedbe presude Ustavnog suda oko izbora u Mostaru. "Osobno, ne smetaju mi ničiji ni vjerski ni nacionalni simboli, visoki minareti i veliki križevi ili nacionalne zastave i grbovi. Ne želim da se Mostar tretira kao grad slučaj, nego da bude uređen kao sve jedinice lokalnih zajednica", zaključuje Šoljić.

Ali, "mostarska retorika" za Enesa Osmančevića, profesora na Filozofskom fakultetu u Tuzli nije usamljen primjer u BiH. "Jednostavno je toliko toga da smo skoro i naviknuli. Međutim, skoro 30 godina ukazujem i komentiram slične pojave, a pomaka nema", kratko zaključuje ovaj profesor.

OHR bez odlučnijih poteza

No, posljednji incidenti u Mostaru događaju se u jeku vrlo sporih i neobećavajućih pregovora o političkom statusu Mostara dvije vodeće hrvatske i bošnjačke stranke, HDZ BiH i SDA. Njihova koalicija na federalnoj razini funkcionira, za razliku od Mostara gdje izbora nema od 2008.

Istodobno, međunarodna zajednica i visoki predstavnik, kako se čini, ne planiraju odlučnije poteze povodom novih međunacionalnih tenzija, ali i neprovođenja ustavne presude u Mostaru. To će, prema njima, ipak morati riješiti ove nacionalne stranke ali i "ostali".

"SDA, HDZ BiH i predstavnici ostalih moraju nastaviti dijalog. Mi ih pozivamo da pregovaraju s iskrenim namjerama u cilju provedbe presude Ustavnog suda BiH, da birači u Mostaru konačno mogu izabrati svoje lokalne predstavnike. Oni to duguju građanima Mostara", zaključuje Ljiljana Radetić, viša savjetnica OHR-a za vanjske i medijske odnose, naglašavajući da OHR neće podržati podjelu Mostara.

Iz OHR-a ponovno podsjećaju na ono što zasigurno znaju političke stranke koje će odlučivati o tom gradu: da odluka Ustavnog suda o uspostavi izbornog sustava u Mostaru nije provedena i da grad mora ostati jedinstvena, koherentna i multietnička jedinica lokalne samouprave, s određenom razinom lokalnih ovlasti.

Filozofija krvi i tla i to ne samo u Mostaru

A kada i kako će nacionalne stranke riješiti problem u Mostaru - za sada se još ne zna kaže sveučilišni profesor, akademik Slavo Kukić. On kritizira indolentnost međunarodne zajednice i smatra da ne postoji kritična masa koja bi se suprotstavila nacionalističkom vokabularu i političkoj ideologiji "filozofije krvi i tla".

"Nažalost, međunarodni centri moći ili tzv. međunarodna zajednica pokazuje sve manje spremnosti za suprotstavljanje. Čak i oni koji su u Daytonu preuzeli obvezu poslijeratnog 'vulkanskog gašenja' i pokretanja procesa koji bi BiH vratili tamo gdje je uvijek i pripadala, društvu europskih naroda", ocjenjuje za DW prof. Kukić.

On nije optimist ni oko rješenja za Mostar te kaže da je to samo preslikano stanje iz cijele BiH. "21 godinu nakon okončanja rata želi se betonirati ratna podjela na bošnjački i hrvatski Mostar, a budućnost ovoga grada tada bi bila završetak etničkog preseljenja iz zapadnog u istočni dio grada i obrnuto. Podjele po nacionalnom ključu u cijeloj su BiH", zaključuje Kukić.

Postoji li nada?

Unatoč svemu, postoji nada da građani Mostara ovaj put neće nasjesti na nacionalističke provokacije, jer su ovo, kako za DW komentira društvena aktivistica i poduzetnica Amna Popovac, već viđeni scenariji u predizborno vrijeme u Mostaru. "Dugogodišnja kriza vlasti u Mostaru i pregovori oko Statuta doveli su do zadnjih provokacija i vandalskih divljanja, koje na svu sreću nisu izazvale veće nerede", kaže Popovac za DW, ipak se osvrćući na veliku razinu građanske apatije.

Ona kaže kako ljudi misle da ne mogu ništa promijeniti i smatraju da njihovo mišljenje nije važno. "Zato su prestali i pokušavati. Naravno, dio ljudi misli da će imati negativne posljedice ako kažu mišljenje koje nije u suglasnosti sa stavovima vodećih stranaka."

No, ipak se nešto događa, ocjenjuje ona s dozom optimizma. "Posljednjih dana sam gledala više anketa po pitanju raznih problema koji nas tište u Mostaru i čini mi se da bi se situacija trebala uskoro promijeniti na bolje, da građani počnu javno i bez straha iznositi svoje stavove i tražiti od odgovornih rješavanje nagomilanih problema", zaključuje ona.