Vehabije - jedini ´ispravni´ tumači islama?

Sabin Smajlović pred obiteljskom kućom učenjem ezana obavještava susjede da je vrijeme za jednu od pet dnevnih molitava – akšam (večernju). U kući je supruga koju nemam priliku vidjeti, dva dječaka Haris i Imad. „Živimo i vladamo se u duhu islama“, objašnjava Sabin svoj put. “Pred sobom imaš čovjeka koji do 1995. godine ništa nije znao o islamu jer je takav bio sistem. U međuvremenu, kada sam saznao istinu, počeo sam se vladati prema tome”, govori smireno. “Ako ima netko koga sam uvrijedio, ako je ovakav vid islama nekome učinio kakav zulum…”, zastaje Sabin i dodaje: „Uvijek je u pitanju čovjek koji je štetu napravio, a ne treba islam optuživati za to.”

U selu Donja Lohinja kod Gračanice živi nekoliko obitelji po strogim islamskim propisima. Senad Alić ima priču sličnu Sabinovoj. “Dolaskom pojedinih ljudi na prostore Bosne i Hercegovine u toku rata, spoznao sam pravu vjeru, koja mi se svidjela. Islam. Bez alkohola, bez droge, bez poroka, uživam u lijepim komšijskim odnosima, u lijepom i zdravom životu uz molitvu, učenje Kur’ana. Živim i danas tako”, govori dok pomaže Sabinu u posluživanju kave.

„Jedini ispravni islam“

Davor Marko, autor je knjige “Zar na Zapadu postoji neki drugi Bog”. Istražuje fenomen vehabija koje se ustvari tako ne zovu. “To su selefije, sljedbenici tzv. čistog islama, a vehabije su kolokvijalan naziv po osnivaču Adbul-Vehabu. Ima ih u svim zemljama Zapadnog Balkana”, govori publicist koji prati tretiranje selefija u bosanskohercegovačkim medijima. “Izvještavanje u medijima ima skoro uvijek negativnu konotaciju. S druge strane, ono što se selefijama zamjera nije njihova militantnost, nego jedna vrsta nasilne argumentacije kojom se oni koriste od samog začetka. Naime, doktrinarno smatraju da je način na koji oni vide islam i način na koji ga oni propovijedaju jedino ispravan”, kaže Davor Marko.

U Bosni i Hercegovini je u islamu dominantna hanefijska pravna škola ili mesheb, dok se selefizam zasniva na teološki radikalnoj interpretaciji druge škole – hanbelijske.

Islamska zajednica za umjereniju tradiciju

Ekrem Tucaković, šef službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kaže kako je “Islamska zajednica u više navrata razmatrala ovu problematiku i inzistirala na primjeni naše tradicije, našeg iskustva, iskustva odgojno-obrazovnih ustanova i institucionalnog organiziranja vodstva i odgovornosti za islam i muslimane na ovom prostoru”.

Selefije misle drugačije. “ Islamska zajednica ima jednu grešku. Pokušava biti monolitna, ne pruživši nikakav pluralizam u vlastitoj zajednici. Sam islam je otvoren, to je kuća sa četiri strane”, slikovito objašnjava Sabin razilaženje s institucionalnim tumačenjem vjere od strane Islamske zajednice.

U glavnoj ulozi na Berlinalu

Jasmila Žbanić autorica je filma „Na putu“. To je ljubavna priča u kojoj se glavni junak preobrati u selefiju. Film će biti prikazana na 60. Berlinalu, međunarodnom filmskom festivalu (od 11. do 21. veljače 2010.).

Osnovne informacije imala je iz medija, a to su “nepovjerenje i mala doza straha”. A onda je postupno upoznavala njihove životne priče. “Te priče su obično bile vezane za ratne traume, za pitanje identiteta, to su znali biti ljudi koji su bili narkomani, alternativci, ljudi koji su tražili nešto drugačije od onog što im je sistem nudio.”

Strah zbog tajanstvenosti

“Ne bih ja o tome”, “Podsjećaju me na teroriste”, ili “Ne znam dovoljno o njima i način na koji se prezentiraju… ta tajanstvenost stvara mi strah”, najčešći su odgovori građana. Ima i onih koji tvrde kako selefijama zavide na čvrstini u vjeri i da su „oni zauzeli jedan prostor koji je napušten od strane Islamske zajednice”.

Karakteristični, zbog izgleda i načina klanjanja, selefije su predmet razvijanja različitih stereotipa, kaže publicist Davor Marko. „Smatra se da ljudi koji nose duge brade i potkraćene hlače, odlaze u džamiju Kralja Fahda u Sarajevu jednostavno zato što dobivaju neki novac za to. Čak i žene koje se pokrivaju skroz, koje nose nikab također dobivaju neku novčanu naknadu. To je stvar o kojoj se priča, ali nije provjerena”, kaže on.

Nametanje stroge vjere

“Ljudi koji ne poznaju ono o čemu pričaju, gledaju na to sa strahom”, tvrdi Sabin. “Da bi nas upoznali moraju poznavati i ovu temu”, kaže on.

“Predstavljajući svoju verziju islama kao drevnu, čistu, neiskvarenu poruku, selefije žele nametnuti svoju strogu vjeru i tumačenja koja ne dijele ostali suniti i šiiti širom svijeta“, piše u knjizi “Nesveti rat” profesor John L. Esposito. Očigledno je da nesporazuma neće nestati.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. urednik: Anto Janković