Više straha - više vojnih akcija

DW: U cilju zastrašivanja Rusije, NATO je pojačao svoje vojno prisustvo u Istočnoj Europi. Vi ste u svojoj studiji ispitali baš takav scenarij i uzeli kao temelj jedan članak u tjedniku Spiegel iz 2014. godine, kada je počinjala kriza u Ukrajini. Na koji način ste pristupili toj temi?

Fabian Gebauer: Zanimalo nas je na koji način bi se prijeteći scenariji mogli pretvoriti u novo istočno-zapadno razmišljanje. Kako bismo to ispitali, primijenili smo takozvani istraživački model 2x2. Jedna grupa je dobila članak s originalnim dijelovima teksta, druga članak u kome nije bilo militantnih elemenata ili prijetećeg oslikavanja situacije. U jednom članku su postojale određene riječi i brojevi koji su se odnosili na postrojbe, kao i simboli za tenkove na obje strane, u drugom svega toga nije bilo. Tada su se dvije grupe dodatno suočile s egzistencijalnom prijetnjom ili su dobile uvjet koji ne predstavlja prijetnju. Znači, postojale su četiri grupe. Na kraju su one morale odgovoriti na pitanja među kojima je i ovo: treba li na istočno krilo NATO-a poslati njemačke jedinice? Htjeli smo ispitati i teoriju o menadžmentu terora (TMT).

Što kaže ta teorija?

Ljudi se boje prolaznosti. Kako bi se suočili s tim strahom, pokušavaju braniti određene vrijednosti i simbole i stvoriti ih kao nasljeđe. Često se radi o kulturnim vrijednostima. Na primjer u našoj studiji je to bio vrijednosni sustav članica NATO-a kao kulturne zajednice.

Što je glavni zaključak Vaše studije?

Utvrdili smo kako su osobe koje su pročitale čitav članak iz Der Spiegela bile spremnije poslati njemačku vojsku na istočnu granicu NATO-a. Takvih je bilo oko 70 posto. Među onima koji nisu vidjeli vojne procjene je takvih bilo samo 30 posto. To je značajna razlika. Otkrili smo i da prijetnje koje se navode u članku izazivaju egzistencijalni strah za vlastiti opstanak, postaju svjesni vlastite smrtnosti.

Drugim riječima, kad se ljudi suoče sa životnom opasnošću raste i njihova spremnost prihvatiti vojnu intervenciju?

Da, potencijal je uvijek tu. Jer vojska je određenim okolnostima tu kako bi se obranile vlastite vrijednosti i umanjila vlastita bojazan.

Kada jer riječ o temi Vaše studije, smatrate li da ne postoji opasnost od Rusije za Europu i da tu strah stvaraju mediji?

Ne, to ne mogu procijeniti, je li prijetnja realna ili ne. Kao psiholog mogu samo reći kako mi u njemačkom društvu nismo bili spremni na vojno sudjelovanje. Ali ako se povećava to suprotstavljanje Istoka i Zapada, Rusije protiv NATO-a, ljudi su spremniji i razmišljati o vojnoj opciji. U psihologiji bi rekli, tu je prijetnja, ona izaziva strah i iz toga se taj strah mora riješiti - i protiv njega se želi koristiti vojna sila.

Što biste preporučili medijima?

Mora se reći da je Spiegel zaista imao alternative u svom tekstu. Znam iz ranijih istraživanja da je uvijek važno da ljudi dobiju alternative, koje nisu jednodimenzionalno slikanje prijetećeg scenarija. Važno je i da ljudi razviju razumijevanje druge strane (empatija) da ne postoji samo "dobro" protiv "zla" nego diferencirano gledanje na stvari.

Glavni zaključak studije podsjeća na situaciju u Rusiji. U tamošnjim medijima se Ukrajina i Zapad predstavljaju kao prijetnja. Izgleda da se i povećala spremnost ruskog društva za vojni angažman. Vaša studija pokazuje da mediji mogu pojačati takvo raspoloženje. Je li to točno?

Da, to je pokazatelj. Ako je u Rusiji tako, onda je naša studija pandan na našoj strani. Ako treba deeskalirati situaciju, potrebno je stvoriti razumijevanje. Možda stalne međusobne prijetnje i nisu glavna namjera na obje strane. Ali kada ljudi vide uvijek samo sukobljavanje, prijeteće scenarije, jednodimenzionalne, bez alternativa, onda postoji veći potencijal da se razviju militantni obrasci razmišljanja između Istoka i Zapada.