Pljuska Kijevu

Tuga se osjeća i danas. Uzduž ulice Institutskaja, pored hotela „Ukrajina“ pred Majdanom, sve do vladinih zgrada: portreti, cvijeće i osobni predmeti koji podsjećaju na ljude ubijene za vrijeme prosvjeda. Najmanje 49 žrtava je zabilježeno samo oko 20. veljače prošle godine. Najveći broj njih poginuo je kada je postrojba Ministarstva unutarnjih poslova „Berkut“ otvorila vatru. Nedaleko od glavnog trga u Kijevu, u predsjedničkoj palači u ulici Luteranska, skoro istovremeno su pregovarali ministri vanjskih poslova Njemačke i Francuske s bivšim ukrajinskim predsjednikom Janukovičem. To su bili dramatični trenuci. Na kraju je život u nemirima izgubilo stotinu ljudi. Danas ih u Kijevu nazivaju „Sveta stotina“.

Nema napretka u istrazi

Ukrajinci su potom izabrali novog predsjednika. Nakon što je Petro Porošenko stupio na dužnost, građani su izabrali i novi parlament, demokratski je formirana vlada. U stvari, to bi trebale biti idealne pretpostavke za rasvjetljavanje odgovornosti za nasilje. Međutim, po mišljenju Vijeća Europe, to se nije dogodilo. Ta institucija kritizira ukrajinsku vladu jer nije postigla „supstancijalni napredak“. To je šamar proeuropskoj eliti u Kijevu. Čak je međunarodno tijelo, koje je radi utvrđivanja istine osnovao glavni tajnik Vijeća Europe Thorbjorn Jagland, optužilo kijevsko Ministarstvo unutarnjih poslova da je zauzelo „nekooperativno i odugovlačeće“ držanje prema međunarodnim istražiteljima. Predsjednik tog međunarodnog tijela Nicolas Bratza dodao je da je istragu isto tako blokirala ukrajinska tajna služba SBU. On tvrdi da tamo naprosto nisu zainteresirani za rasvjetljavanje istine.

Poslije pucnjave na Majdanu, stari režim uklonio je dokaze, smatra Bratza i dodaje da je istraga „pravi izazov“. Međutim te teškoće, po njemu, ne objašnjavaju neke stvari – recimo tamo gdje je, unatoč uklanjanju dokaza, bilo moguće voditi istragu. Prije nekoliko tjedana, na godišnjicu prosvjeda na Majdanu, ukrajinski predsjednik Porošenko iznio je teške optužbe na račun Moskve, tvrdeći da je jedan savjetnik ruskog predsjednika Putina direktno umiješan u zbivanja na Majdanu i otvaranje vatre na demonstrante. Međutim, stručnjaci koji istražuju čitav slučaj u ime Vijeća Europe tvrde da je to još uvijek „otvoreno pitanje“.

„Dovoljno vremena za uništavanje dokaza“

Već pola godine na južnom dijelu Majdana, na Spomeniku nezavisnosti, istaknut je ogromni pano koji podsjeća na prosvjede i žrtve. Igor, dvadesetogodišnji student iz južnoukrajinskog mjesta Mikolajiva, promatra detalje na panou: „Nisam bio na Majdanu, sve sam gledao na televiziji. Ali sve do danas nije se ništa promijenilo“, kaže on i dodaje: „Ako krivci do danas nisu pronađeni, onda znači da institucije rade isto kao i prije.“ Igor kaže da su se promijenila jedino imena ljudi na vlasti. U ulici nadomak Majdana, Natalija Sirotinska (43) sve to vidi drugačije: „Koliko je vremena potrebno za uništavanje dokaza?“ Prema njenom mišljenju, već bi samo jedan dan bio dovoljan, a predstavnici starog režima su bili mnogo duže na funkcijama.

Ta profesorica glazbe kaže da su mnogi pobjegli na Krim otkako je Rusija anektirala taj poluotok. Nešto dalje, Olena (23) sumnja da je posrijedi nešto sasvim drugo. Po njoj su možda neki predstavnici sadašnje demokratske vlasti primijenili nasilje. I zaista, na policajce je također pucano kada je nasilje eskaliralo. Olena kaže da sadašnji predstavnici vlasti „neće voditi istragu sami protiv sebe“. Ona smatra da su politički reformisti, koji se zalažu za demokraciju i pravnu državu, u Ukrajini još uvijek suviše slabi. Janukovičev režim, dodaje ona, i dalje živi u hodnicima Ministarstava.

Gnjev zbog vlade u Kijevu

Ipak, postoji jedna razlika. Ukrajina je u ratu. UN navodi brojku od 6.000 mrtvih. Vlada mobilizira vojnike da bi se borili protiv proruskih separatista na istoku zemlje. Bivši demonstranti, koji su se zalagali za ljudska prava i jednake šanse za sve, postaju vojnici. Svakih 45 dana po rotacijskom principu vraćaju se sa bojišta kući. Svjatoslav se prije dvanaest dana vratio s ratišta kod Luganska. Taj tridesettrogodišnji čovjek kaže: „Kako je to moguće? Cijela godina je prošla, a nitko nije u zatvoru.“ On smatra da je to nečuveno. Gnjev zbog „onih u Kijevu“ raste.