Više izgona, manje populizma?

Kad političari predlože jedan "plan" i ako je u njemu još riječ o "nacionalnim naporima", onda se nešto kuha. Podsjetimo se samo bivšeg kancelara Helmuta Kohla i njegovog plana od deset točaka za njemačko ujedinjenje. Bilo je to u studenome 1989. godine. Sada, u veljači 2017. je to jedan plan od 16 točaka s kojim kancelarka Angela Merkel želi promijeniti njemačku izbjegličku politiku.

No, to ona ne može sama uraditi, stoga u svoje planove mora uključiti i savezne pokrajine. Inače to ne bi bilo tako jednostavno, jer su država i pokrajine već zbog stranačko-politički različitih konstelacija često suprotnih mišljenja. Ali ove godine je tu jedan važan razlog za složnost. U ožujku i svibnju se održavaju parlamentarni izbori u pokrajinama Saarland, Schleswig-Holstein i Sjeverno Porajnje-Vestfalija - bira se novi sastav pokrajinskih parlamenata. U rujnu slijede parlamentarni izbori na državnoj razini - bira se novi sastav Bundestaga. Prema aktualnim rezultatima ispitivanja javnog mnijenja AfD, desnopopulistička Alternativa za Njemačku, ima dobre šanse da osvoji zastupnička mjesta u sva četiri parlamenta: kako u državnom, tako i u tri pokrajinska.

Mnoge tražitelje azila se odbija

Izbjeglička politika i njezine posljedice su i dalje plodno tlo za izborne pobjede AfD-a. Zato ne čudi što će CDU, CSU, SPD i Zeleni, stranke koje su na vlasti bilo u te tri pokrajine, bilo na državnoj razini, sve učiniti kako bi to plodno tlo držale pod kontrolom. Nakon svega što se dogodilo u proteklih godinu i pol dana, tu nakanu, međutim, neće biti lako provesti. Previše toga se nakupilo, previše toga je krenulo po zlu, previše toga se propustilo.

U Njemačkoj je krajem 2016. godine bilo više od 207.000 stranaca koji su trebali napustiti Njemačku. Taj broj bi ove godine mogao porasti na pola milijuna. Izračunali su to ekonomski savjetnici savjetodavnog poduzeća McKinsey po nalogu Njemačkog ureda za migraciju i izbjeglice (BAMF). Broj onih koji doista i napuste Njemačku godišnje iznosi tek 85.000, navode iz McKinseya. Za zbrinjavanje tražitelja azila kojima je azil odbijen je potrebno izdvojiti oko tri milijarde eura.

Bespomoćna vlada

Tu se krije politički eksploziv. Pogotovo nakon terorističkog napada na berlinski božićni sajam koji je izvršio Tunižanin Anis Amri. On je također bio među onima kojima je odbijen azil i trebao je napustiti Njemačku. Među stanovništvom u Njemačkoj je taj napad dodatno ostavio fatalni dojam da vlada ne može izaći na kraj s posljedicama izbjegličke krize, da nema više kontrolu nad situacijom, da se ne uspijeva pobrinuti za sigurnost, red i mir, da se daje obmanjivati od kriminalaca koji se predstavljaju kao izbjeglice i da je nemoćna protiv toga. Sve to ide na ruku AfD-u.

Akteri na državnoj i pokrajinskog razini su svjesni te opasnosti u izbornoj godini i to ih dodatno spaja. Ni puna tri sata nije trajao sastanak Angele Merkel s pokrajinskim premijerima u Berlinu, a bili su već nadstranački u gotovo svemu složni što trebaju poduzeti. Dosta s poigravanjem, glasi deviza. Želi se demonstrirati odlučnost, bezuvjetnu volju za djelovanjem. Politika je, kako se uvijek ističe, polagano bušenje debelih dasaka. No sada se čini kako se u Berlinu uzelo u ruke jednu jaču bušilicu.

Građanima je dosta svega

Koliko je velik pritisak može se primijetiti i po tome što pokrajine dobrovoljno žele predati svoje nadležnosti. Ukoliko država ubuduće bude organizirala potrebne zamjenske dokumente, ukoliko bude koordinirala grupne izgone i ljude uzme pod svoj nadzor zbog toga što ili nemaju pravo na stalni boravak ili su identificirani kao opasnost za unutarnju sigurnost u Njemačkoj, onda će država de facto preuzeti nadležnost nad izgonima u Njemačkoj. To je dosad bila nadležnost pokrajina.

Građane će, međutim, malo zanimati tko će na kraju biti nadležan. Njih zanima samo da politika konačno djeluje. Mnogim ljudima koji žive u Njemačkoj je dosta svega. I to kako "biološkim Nijemcima", kako se naziva autohtono stanovništvo Njemačke, tako i migrantima koji su se udomaćili ovdje. Oni zahtijevaju rješenja, ne žele više gledati što sve ne funkcionira. I dalje je većina Nijemaca mišljenja da se ljudima u nuždi treba pružiti utočište. Istovremeno, međutim, raste strah od kriminala i preopterećenja. Raspoloženje u stanovništvu se u svako doba može preokrenuti. Zato se nešto mora pokrenuti, i to odmah.