Vodeći arhitekt za socijalnu stanogradnju

Na jugu njemačkoga glavnoga grada Berlina, u okrugu Neukölln, nalazi se Gropiusstadt. To je četvrt visokih stambenih zgrada, manje od 20 minuta udaljena od centra, a nudi prostor za 50.000 stanovnika.

Supermarket, novinski kiosk, apoteka, pekara, frizer. Između toga kvadratni trg, popločan već pomalo ispucalim pločama, a tu je i betonska općinska zgrada. Plakati najavljuju jedan koncert starih hitova i rock'n roll zabavu. Svuda naokolo stambene peterokatnice i mali park. Sunce se probija kroz oblake, prolaznici nose plastične vrećice i djelomice čudna gledišta.

Jednima puno, drugima malo stranaca

„Najprije smo se zgražali, što su zgrade tako zbijene. Ali, sad smo zadovoljni jer je ljeti sve zeleno“, kaže starija Njemica. Jedan stariji Nijemac dodaje: Nemam ništa protiv stranaca, ali to sve više propada. Ovdje je previše stranaca. U našoj zgradi su nekoć stanovali samo Nijemci, sad nas je samo polovica. Većinom su tu Turci i nešto Poljaka, ali Poljaci su uredni, tu se nema što reći.“ U usporedbi s Neuköllnom ovdje zapravo nema tako puno stranaca“, kaže jedna mlada Turkinja i nastavlja: „To možda zvuči smiješno jer sam i ja Turkinja, ali ovdje je jednostavno puno mirnije, i ja se zapravo osjećam dobro.“

Ovaj dio grada nazvan je po Walteru Gropiusu. On je 1919. u Weimaru osnovao Visoku školu primijenjene umjetnosti, nazvanu i „Bauhaus“. Bilo je to središte avangarde u klasičnoj moderni. Danas ime Gropius znači novu funkcionalnost, praktičan stil od stakla i čelika.

Socijalna gradnja u velikom stilu

S planiranjem četvrti na jugu Berlina Walter Gropius je počeo 1962. godine. Ideja je bila: svijetli, moderni stanovi pristupačni i obiteljima s manjim prihodima. Socijalna gradnja u velikom stilu, s blizinom prirode. Ali, nisu svi njegovi planovi ostvareni. Zbog navodnog manjka prostora usljed gradnje Berlinskog zida izgrađene su više zgrade nego što je planirao Gropius i bliže su jedna drugoj.

Gradska četvrt je završena 1975. godine. Ali, već nekoliko godina kasnije to je žarište socijalnih problema. „Predodžba da se na rubu grada može ostvariti nešto kao čisto stanovanje i da je želja stanovništva mirna stambena četvrt bez smetnje trgovina, poduzeća i prometa s pogledom u zelenilo, to se pokazalo kao velika zabluda“, kaže profesor Hartmut Häußermann, stručnjak za sociologiju grada. Kritizira i težnju arhitekata da uvijek grade velike zgrade zaključujući da su „visoke zgrade na rubu grada zapravo uvijek katastrofa“.

Projekti za poboljšanje ozračja

Na temelju Häußermannovih studija u mnogim četvrtima, pa tako i u „Gropiusstadtu“ počelo se provoditi mjere kako bi se spriječilo krivi razvitak. Organiziraju se zajedničke akcije čišćenja, kvartovske zabave ili društvene igre. Pokrenute su i novine gradske četvrti kao i jedan radio za mlade ili pak ured za posredovanje naučničkih mjesta.

Dok su se ljudi prije 30 godina u prvom redu veselili da mogu dobiti neki stan, danas u ovoj četvrti žive većinom oni s malenim primanjima. I većinom su to migranti. Većina onih koji su u četvrti ostali, zadovoljni su svojom četvrti jer se mnogi dobro poznaju i osjećaju se „kod kuće“.