Volvo na kraju puta?

Zvali su se Rex, Vabis, Åtvidaberg, Fram-King, Thulin... Ali dok su svi ovi švedski proizvođači automobila već odavno, i u najboljem slučaju, ostali prisutni još samo kao etiketa na izlošku u kakvom tehničkom muzeju, dugo vremena su uzdanice švedske automobilske industrije bili automobili poput Saaba i Volva. Saab je desetljećima privlačio kupce svojom jedinstvenom osobinom: to je doista bila jedina tvornica koja je proizvodila i automobile - i nadzvučne mlazne zrakoplove. Upravo je Saab bio prvi proizvođač koji je isticao sigurnost svog vozila što je postalo sinonim za sve švedske automobile: na prvom mjestu dolazi sigurnost i pouzdanost, a ponekad se uspijevalo i izgledom privući kupca. Kao na primjer legendarni Volvo Amazon ili P 1800.

Volvo će se "uklopiti" u Geely

Volvo je pak priča za sebe: još od 1927. su mnogi čeznuli za Volvom u svojoj garaži - ili kao što su Šveđani znali govoriti: kupiti Volvo znači kao da imate doživotnu kartu za Švedske željeznice. I ta vozila su postajala sve veća i luksuznija, pa su ih često birali i predsjednici država ili vlada, osobito istočnih zemalja: čitavu flotu Volva je posjedovao i Erich Honnecker, poglavar nekadašnje istočne Njemačke. A onda je došao šok: ne samo da je Volvo svojedobno kupio američki koncern Ford, nego su ga Amerikanci potom prodali Kinezima. Još gore od toga: sredinom travnja je predsjednik uprave novog vlasnika, kineskog Geelya Gui Sheng Yue najavio kako će se marka Volvo "potpuno uklopiti" u paletu kineskog proizvođača. U Švedskoj, osobito u klubu oldtimera marke Volvo, takve izjave su shvatili kao kraj duge tradicije proizvodnje automobila u Skandinaviji.

Nije auto, nego životna filozofija

Volvo Bertila Pettersona još uvijek nema problema s paljenjem. On je i napravljen tamo negdje još u četrdesetima za snijeg i led Švedske. Proizvođači onda još nisu zapošljavali kojekakve agencije da im smisle ime za automobil. Zato se njegov Volvo zove PV 444, što je na švedskom kratica za Person vagen - osobno vozilo, a 444 znači da motor ima četiri cilindra, 40 "konja" i četiri sjedala. Rok isporuke za ovaj prvi "narodni Volvo" još u vremenima racionalizacije poslije rata bio je i po nekoliko godina. No, više od pola stoljeća nakon što je sišao s tvorničke vrpce, za njegovim se tamnocrvenim Volvom PV444 još uvijek okreću prolaznici. Jer ovaj automobil njegovom 78-godišnjem vlasniku nije tek prijevozno sredstvo: to je njegova životna filozofija: "Ovo je švedski automobil i ja sam Šveđanin. Dobre je kvalitete, lako se upravlja i sigurno leži na cesti. To što je Volvo sada prodan Kinezima ne smatram da je dobro. Vidimo u medijima da će sada Volvo potonuti u Geely. Možda za nekoliko godina više neće biti te marke."

Petterson je član švedskog kluba vlasnika PV-a. Svake srijede dolazi na sastanke i oko 5.000 članova kluba rado savjetuje kako održavati njihovog ljubimca iz slavnih dana švedske automobilske prošlosti. U predsoblju stana u predgrađu Stockholma je kava, ali članovima je mnogo važnije ono što je u ostalim prostorijama: do stropa sežu police s rezervnim dijelovima za Volva PV444, PV544 ili Dueta - prvog Volva-karavana iz pedesetih i šezdesetih. Bertil je sretan što je našao kočione obloge za svog starog ljepotana i da može pročavrljati sa svojim istomišljenicima. Ali glavna tema nije više tek kako doći do upotrebljivog razvodnika za paljenje nego - Kinezi i sudbina Volva.

Na slijedećoj stranici: "Ostat će možda samo naljepnica"

"Ostat će možda samo naljepnica"

I njemu i njegovom klupskom kolegi, Stig Hanssonu je jasno kako se povijest ne može zaustaviti: Volvo više nije ono što je nekad bio.

"Da bi neka marka opstala, danas se moraju pronalaziti saveznici i koristiti prednosti koje se tako pojavljuju. To ne vrijedi samo za proizvođače iz Azije, nego za sve proizvođače. Radi se o tome da se što povoljnije proizvodi što veći broj vozila. Ali Volvo će izgubiti svoju dušu. Za deset godina to više neće biti švedski automobili, čak ni po izgledu. Jedino što će možda ostati je naljepnica s imenom." Hansson misli da je Volvo spao "s konja na magarca", odnosno s američkog koncerna koji nije uspio s Volvom zarađivati novac na kinesku tvrtku. Slična je sudbina zadesila i Saab: njega je pak neko vrijeme posjedovao američki General Motors da bi ga gotovo u isto vrijeme, nakon mnogo neizvjesnosti, kupila tvrtka iz Nizozemske.

Eva Ossiansson, profesorica marketinga na višoj ekonomskoj školi u Göteborgu, smatra da je američki vlasnik slijedio krivu koncepciju: "Veličina jednog General Motorsa omogućuje koristiti učinak sinergije, na primjer zajedničkih platformi za više modela. Mušteriji se obećava kvalitetan proizvod, no ponekad nije jasno je li čovjek sada kupio Saab ili je to Opel ili neki drugi automobil tog koncerna."

Povijest ide dalje...

Što će učiniti kineski vlasnik koji proizvodi automobile 13 godina sa švedskom markom koja se proizvodi već desetljećima? O tome u klubu postoje najrazličitija mišljenja, ali malo tko misli kako se uopće može ponoviti povijest. Točnije, povijest Švedske i prvih automobila koji su bili glasnici nekih boljih vremena. Stig Hansson priča: "Sjećam se da smo u automobil nakrcali šatore i opremu za kampiranje i odvezli se van grada, u prirodu. Tada su se uopće otvorili prvi kampovi, to je onda bilo još nešto sasvim novo, da se jednostavno izvezete s autom i negdje prenoćite."

Tu povijest sada nastavljaju u Kini. I tamo je još donedavno bilo nezamislivo "sjesti u auto" i odvesti se negdje u prirodu. Pogotovo ne - u Volvu.

Autorica: Agnes Bührig (aš)

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm