Vostok 2018: Rusi se igraju velikog rata
11. rujna 2018
Na vojnim vježbama službenog naziva „Vostok 2018" (Istok 2018), od 11. do 18. rujna sudjeluju postrojbe iz više ruskih vojnih oblasti, uključujući i brodove Pacifičke i Sjeverne ratne flote. Bit će to najveća vojna vježba u Rusiji nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Prema navodima ruskog Ministarstva obrane, sudjelovat će gotovo 300.000 vojnika, više od 1.000 zrakoplova, helikoptera i bespilotnih letjelica, oko 36.000 tenkova i drugih vozila, kao i oko 80 ratnih brodova. Vježbe će se odvijati na pet različitih mjesta, kao i u vodama Japanskog, Beringovog i Ohotskog mora.
Takve vježbe za njemačke stručnjake nisu veliko iznenađenje. Gustav Gressel, iz Europskog vijeća za vanjsku politiku (ECFR) sa sjedištem u Berlinu, podsjeća da ruska vojska svake godine održava vježbe u, kako sami kažu, „različitim strateškim smjerovima": prema jugu, zapadu ili istoku. Između toga, održavaju se i vježbe u središnjim dijelovima zemlje.
„Sada je ponovo na redu istok. To je uobičajeni plan održavanja vježbi", naglašava Gressel za DW.
Bez ograničenja na istoku
Ni veličina vježbe ne iznenađuje, smatra Sarah Pagung iz Njemačkog društva za vanjsku politiku (DGAP) iz Berlina. „Vojne vježbe na istoku uvijek su veće od onih na zapadu zemlje, s obzirom na to da na osnovi Bečkog dogovora na zapadu postoji ograničenje broja vojnika koji smiju sudjelovati u vojnim vježbama. Na istoku to nije slučaj." Riječ je o Ugovoru o jačini konvencionalnih snaga u Europi, kojim se faktično ograničava obujam vojnih vježbi u europskom dijelu Rusije.
Pagung dodaje da veličina vježbe ima veze i s njezinim ciljem. „Kada pogledamo koje su postrojbe u nju uključene i u kojoj snazi, jasno je da Rusija uvježbava vođenje globalnog rata, što uključuje i nuklearno naoružanje." To se vidi i kroz činjenicu da je mobiliziran velik broj vojnika i u zapadnim vojnim oblastima.
Kinezi treniraju zajedno s Rusima
Posebno zanimljivo u vezi s ovim vježbama je sudjelovanje kineskih vojnika. U usporedbi s Rusima, oni šalju vrlo mali broj vojnika: svega 3.000, uz nekoliko zrakoplova i helikoptera. Od 2003. te dvije zemlje održale su oko 30 zajedničkih vojnih vježbi, ali Kinezi do sada još nikada nisu sudjelovali u ruskim strateškim vježbama. Tu čast su do sada imali samo bliski saveznici Moskve, poput recimo Bjelorusije u vježbama na zapadu Rusije 2017. godine.
Gustav Gressel smatra da je specifičnost ovih vježbi u tome što Kinezi, kao direktni susjedi Rusije, ne sudjeluju samo u zajedničkim policijskim i antiterorističkim vježbama, već i u „vojnom hardkoru", što je Kinezima već odavno bio cilj. Gressel napominje da Kinezi djelomice raspolažu čak i s modernijom tehnikom od Rusa. „Ali kada je riječ o školovanju časničkoga kadra, ili kad se radi o premještanju i fleksibilnom upravljanju trupama, oni tu za Rusima znatno zaostaju."
Osim toga, napominje Gressel, u očima kineske vojske Rusi imaju veliku prednost i zahvaljujući iskustvima koja su stekli u ratovima u Siriji i Ukrajini. Tu Kinezi žele ponešto naučiti, uvjeren je njemački stručnjak. Zbog toga je za Kineze najvažnije da njihovi stožerni časnici mogu iz neposredne blizine promatrati kako to rade njihove ruske kolege. „To služi i promjeni načina obrazovanja vlastitoga kadra – odmak od velikog pješačkog rata i približavanje modernim oblicima ratovanja u informatičkom dobu", kaže Gressel.
Američka noćna mora?
Gressel napominje i da približavanje Rusije i Kine u vojnoj sferi za Sjedinjene Američke Države predstavlja „noćnu moru". To približavanje dviju zemalja nije ništa novo. Ono se već duže vrijeme može uočiti, prije svega kada je riječ o gospodarskoj suradnji, a sada evo i vojnoj. „Uz to, trebalo bi znati da rusko vodstvo pod pojmom 'sigurnost' prije svega podrazumijeva sigurnost svoje vlasti", napominje Gressel.
U tom smislu za Kremlj su veliki neprijatelji prije svega Zapad, odnosno SAD. Privlačnost zapadnog načina života doživljava se kao opasnost za režim. Kina, koja bi čisto vojno gledano trebala predstavljati veću opasnost, ne čini ništa što bi moglo uzdrmati unutarnju stabilnost ruskog sustava vlasti. „Zbog toga se Kinu ne doživljava kao strateški izazov, već isključivo Zapad."
Drugačije čitavu situaciju vidi Sarah Pagung. Ona smatra da vojne vježbe na dalekom istoku Rusije za SAD nisu nikakva noćna mora. „To je sasvim jasna poruka Sjedinjenim Državama o vlastitoj vojnoj snazi, isto kao i o postojanju neke vrste svijesti o sebi kao svjetskoj sili. Ali, na kraju krajeva, takve vojne vježbe uobičajene su za sve veće države."