Vraćena čast Christiana Wulffa

Christian Wulff je rehabilitiran. I on je to zaslužio. Ne iz samilosti, već zbog toga što je oslobađajuća presuda Zemaljskog suda u Hannoveru neka vrsta ponovo uspostavljene pravednosti. Wulff, koji se sa funkcije njemačkog predsjednika zbog optužaba za korupciju povukao u veljači 2012., i mimo bilo kakve sudske odluke je više nego dovoljno kažnjen. Godinu dana nakon ostavke je Državno tužiteljstvo protiv njega podiglo optužbu, a vjerojatno kao posljedica njegovog dubokog političkog pada je propao i njegov drugi brak. Bez obzira na današnju presudu, 54-godišnji Wulff je morao platiti vrlo visoku cijenu - i što se tiče njegove karijere i privatno.

Razlozi za to leže kako u njegovoj osobi tako i izvan nje. To je priča o političaru koji se stalno borio za priznanje i koji je svoj privatni život otvorio javnosti više no što je to bilo nužno. On je dozvolio bulevarskim medijima da mu takoreći kroz ključanicu vire u sobu. U društvu svoje znatno mlađe i vrlo atraktivne supruge Bettine, Wulff je vidno uživao u svojoj popularnosti kao prvi čovjek države. To nije uvijek odgovaralo ugledu koji u Njemačkoj uživa funkcija predsjednika, od kojeg se ovdje očekuje određena doza rezerviranosti, čak i otmjenosti.

Loše snalaženje u krizi i senzacionalizam

Te vrline Wulff, koji je ponekad djelovao dosadno i naivno, nije upio s majčinim mlijekom. No on je ipak mogao ostati predsjednikom i možda s vremenom popraviti dojam, da nije protiv njega pokrenuta istraga Državnog odvjetništva Donje Saske. To je s obzirom na sumnje koje su postojale u vezi s njegovim ponašanjem bilo neizbježno. O tome, je li potom doista bilo nužno podizati optužnicu, danas je teško špekulirati i ne vodi nikuda. Na kraju je iz oko 12.000 stranica istražnih spisa destilirana optužba o protupravnom stjecanju koristi u iznosu od 753 eura i 90 centi, da bi se na kraju i to pokazalo nedovoljnim za izricanje kazne.

Zanimljivije je međutim u cjelom slučaju pitanje uloge medija. U najmanju je ruku legitimno zapitati se, nisu li oni djelomice bezobzirnim izvještavanjem podizanje optužnice takoreći prouzročili?

Wulffovo djelovanje tijekom krize, još u vrijeme dok je bio na funkciji predsjednika je bilo vrlo amaterski, o tome nema nikakvih dvojbi. Ali on je istovremeno bio stjeran u kut od strane novinarskog "čopora", koji uz sav opravdani i nužni interes za izvještavanja o slučaju jedva da je uspio prikriti i očigledno uživanje u lovu na prominentnu osobu. Afera Wulff je bila ukupno nevjerovatnih 22 sata tema raznoraznih televizijskih talk-show emisija! Tu je došlo do vrlo čudne povezanosti uzroka i posljedica. Nastala je lančana rekacija koju više nije bilo moguće zaustaviti: s jedne strane osoba potekla iz jednostavnih socijalnih prilika koja se želi uzdići na vrh, s druge strane o djelomično niski instikti novinara koji svoju žrtvu tjeraju u kut. Obje strane su u toj ružnoj igri bile istovremeno i žrtve i počinitelji. Christian Wulff se može i mora tješiti time, da mu je barem vraćena njegova čast.