«Vremensko putovanje» u našu prošlost

Ali Dawn nema samo dugu priču pred sobom: sonda ima i dugu priču iza sebe, naime pravu seriju otkazanih startova. Prvi je pokušaj otkazan u srpnju, a sve do rujna NASA nije bila u mogućnosti lansirati Dawn u svemir. Uoči novog termina NASA se nalazi pod velikim (vremenskim) pritiskom.

Neistraženi «asteroidni pojas» u svemiru

Svemirska se sonda zove Dawn, to je engleska riječ za sumrak. A ime sonde ujedno je i njezin program: Dawn će istraživati sumrak Sunčevog sustava. Tako barem cilj misije pomalo patetično formulira NASA. «Sumrak» Sunčevog sustava je odavno iza nas: Sunce, Zemlja i planeti stari su otprilike 4,5 milijuna godina. No, u tamozvanom «asteroidnom pojasu», širokoj zoni između Marsa i Jupitera sumrak traje do danas, objašnjava Chris Russel, voditelj znanstvene misije sa Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu: «U toj se regiji nalaze svemirska tijela koja su nastala pri formiranju Sunčevog sustava. Neka su od njih praktično nedirnuta. A neka druga su poprilično velika. Uz pomoć sonde Dawn mi imamo priliku istražiti različita tijela u tom asteroidnom pojasu i tako saznati i naučiti puno više o najranijoj fazi Sunčevog sustava.»

Riskantan potez američkih stručnjaka

Dawn će istražiti dva takva asteroida. Ukoliko se posreći start, Dawn će krajem 2011. godine stići do asteroida koji se zove Vesta i pola godine će kružiti oko njega poput kakvog umjetnog mjeseca. Toliko je vremena potrebno jer se samo tako mogu u miru provesti svi znanstveni radovi. Dawn će onda, nakon obavljenog posla, upaliti «motore», napustiti Vestu, krenuti na novi put i početkom 2015. stići do Ceresa, te će i oko tog asteroida kružiti kao njegov umjetni mjesec. Do sada znanstvenici još nikada nisu uspijeli «izvući» neku sondu iz kružne putanje oko nekog svemirskog tijela, kako bi sonda krenula na daljnji put.

Američki znanstvenik Chris Russel i njegov tim svjesno i rado preuzimaju taj rizik: ideja da se ubiju dvije muhe jednim potezom jednostavno je previše privlačna stručnjacima iz Los Angelesa: «Ta se dva asteroida jako razlikuju jedan od drugog, iako se u kozmosu nalaze vrlo blizu jedan drugog. Vesta je slična našem Mjesecu, a Ceres je jako taman objekt. Sudeći po informacijama koje imamo o masi, veličini i obliku Ceresa mi zaključujemo da Ceres ima na površini otprilike 100 kilometara debeli ledeni oklop. Mi ćemo uz pomoć Dawna dakle istražiti jedno ledeno tijelo koje je najvjerojatnije prekriveno prašinom i jedno tijelo slično našem Mjesecu, ali ipak manje od njega.»

Njemačka tehnika u «utrobi» Dawna

Sonda Dawn velika je otprilike kao prosječni hladnjak i u svojoj unutrašnjosti ima cijeli niz mjernih instrumenata. Sonda će napraviti vrlo precizne fotografije Veste i Ceresa. Foto-kamere potječu iz Njemačke.Osim toga Dawn bi trebao «prostudirati» i kemijski sastav tih tijela. Uz pomoć nekoliko trikova znanstvenici će «izvana» saznati i ponešto o unutrašnjosti Ceresa i Veste. Zbog toga što se ti asteroidi kreću različitim putanjama i zbog činjenjenica da se samo svakih 17 godina zbog pogodne konstelacije uz malo truda mogu obići oba tijela, Dawn može «posjetiti» Ceres i Vestu samo ukoliko sonda na svoj put krene prije 15. listopada. Ako krene nakon tog datuma produžuje se put, i Dawn više ne bi imao dovoljno goriva za cijelo planirano putovanje.

Prođe li cijela misija onako kako je planirana, znanstvenici će već za par godina saznati dosta toga o načinu na koji je nastao Sunčev sustav. Na Zemlji su svi tragovi tog burnog procesa izbrisani djelovanjem vjetra, Sunca, vulkana ili zbog pomjeranja kontinenata. Na Ceresu i Vesti bi se nešto možda moglo i vidjeti od tig tragova. Zato je misija sonde Dawn svojevrsno vremensko putovanje u našu vlastitu prošlost.