Vukovar - u Srbiji zaboravljena priča?

Skup povodom obilježavanja 22 godine od stradanja u Vukovaru, organizirala je u ponedjeljak navečer (18.11) nevladina organizacija Žene u crnom. One su na Trgu Republike u Beogradu razvile plakat na kojem je pisalo "Nikada nećemo zaboraviti zločine u Vukovaru". Slaba medijska pažnja i manje od 30 sudionika skupa govori da Vukovar u Srbiji polako pada u zaborav. Što taj zaborav znači i kako ga se može tumačiti, za Deutsche Welle komentira izvršni direktor beogradskog tjednika NIN Nebojša Spaić.

"Moj je dojam da Srbija ne pamti Vukovar. To se vidi i po medijima i po nekoj općoj atmosferi. Ali, ja mislim da je to ustvari dobro, jer kada se to događalo, Srbija je jednostrano gledala na to i uopće nije bila svjesna zločina i strahota sa srpske strane", kaže on i podsjeća da se u Srbiji za vrijeme rata nije govorilo o onome što su u Vukovaru činili pripadnici tadašnje JNA.

O Vukovaru se, navodi Spaić, u Srbiji prije dvadeset dvije godine govorilo kao o gradu u kojem su prije svega stradali Srbi, a u ovom trenutku to srpsko stradanje je zaboravljeno i prisutna je neka vrsta konsenzusa da je to sto se degađalo tamo bilo strašno samo po sebi. "Nema više one mržnje koja je na temu Vukovara proizvođena u Srbiji", zaključuje Spaić.

Skup bez incidenata

Da više nema mržnje kakva je postojala prije 20 godina govori i to što je skup u ponedjeljak navečer prošao mirno i bez incidenata, da je nekoliko Beograđana zastalo da vidi što se događa, pa čak i fotografiralo Žene u crnom i njihove transparente. Ipak, jedna od glavnih aktivistica ovog pokreta Staša Zajović ne misli da su se stvari u Srbiji duboko promijenile.

"Dominantno javno mnjenje u Srbiji je zapravo krajnje nacionalističko i nema pomaka u odnosu na devedesete, jednostavno zato što nije ni dobivalo nikakve poruke s najvišeg političkog vrha. Ukoliko je bilo nekih promjena u političkom smislu, to su isključivo bili potezi pragmatičnog karaktera za dobivanje bodova, a poruke koje se šalju javnosti su onakve kakve su bile i devedesetih", ocjenjuje ona.

Među razlozima, "smanjivanja tereta zločina" koje su u Vukovaru počinili pripadnici JNA i paravojne formacije, Staša Zajović navodi i preblage kazne izrečene na Haškom sudu, ali i medije u Srbiji koji su se "utopili u priču poricanja".

Zloupotreba i manipulacija

Staša Zajović nije nekritična ni prema javnom mnjenju u Hrvatskoj koje, kaže, isto tako nije lišeno nacionalističkih stajališta. Uzroke za to djelimično nalazi i u nedovoljnom suočavanju Srbije sa svojom prošlošću.

"Sva ona obećanja koja je Boris Tadić, bivši predsjednik Srbije dao da će otkriti istinu o masovnim grobnicama Hrvata u Srbiji tijekom devedesetih, prije svega u Vukovaru, da će arhive vojske Srbije, odnosno nasljednice JNA, otvoriti, od toga nije ništa urađeno. To su sve neki razlozi zbog čega je danas u Vukovaru na djelu jedna vrsta nacionalističke histerije u vezi s ćirilicom i zloupotreba i manipulacija patnjama ljudi", kaže ona.

Etičke vrijedosti su, kaže Staša Zajović, danas takve da su zločin i njegovo poricanje nešto što se podrazumijeva, a uloga civilnog društva je da se protiv toga bespoštedno bori. "Mi smatramo da je uloga civilnog društva velika, ono mora stalno pokretati rasprave, vršiti pritisak na institucije, kreirati nove vidove tranzicijske pravde tj. nove vidove povjerenja i mi to stalno radimo" ističe Staša Zajović.