Zaštitari okoliša u teškim limuzinama

Sve je započelo prije mnogo godina sa zagađenim zrakom i umirućim šumama. Willy Brandt, koji je 1961. bio kandidat Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) za kancelara, našao je zgodnu formulaciju: "Nebo iznad Ruhra mora ponovno biti plavo. "

Na tom području industrije ugljena i čelika se u tim godinama ekonomskog napretka povećao broj slučajeva leukemije i rahitisa, najviše kod djece. Brandt je kritizirao "gotovo potpuno zanemarenu zadaću društva": zaštitu okoliša. To mu nije koristilo, izgubio je izbore protiv Konrada Adenauera. Ali problem je imenovan.

Stablo – moj prijatelj

Nekoliko godina kasnije je pjevačica Alexandra sa svojom baladom "Mein Freund der Baum" (Moj prijatelj stablo) postigla ogroman uspjeh, koji je bio moguć možda samo u Njemačkoj. Njezino nostalgično sjećanje na stablo kojem se povjerila u djetinjstvu, pogodilo je raspoloženje romantičnih Nijemaca. Tekst je otvoreno kritizirao: "Uskoro će rasti kuća od stakla i kamena tamo gdje je stablo posječeno."

Nekoliko godina kasnije, 1981., uništavanje šuma je postalo tema o kojoj su svi pričali: Deseci tisuća su izlazili na ulice u znak prosvjeda zbog navodno nepopravljivog gubitka "zelenila". Gotovo istodobno su i prosvjedi protiv nuklearne energije u Njemačkoj doživjeli svoj vrhunac. Osnovana je stranka Zelenih. I otada se smatraju čuvarima okoliša u Njemačkoj.

Napredak zaštite okoliša

Od tada se zaštitu okoliša shvaća ozbiljnije: nestala su odlagališta u gradovima, recikliranje je bilo jako uspješno. Kvaliteta vode u rijekama se toliko poboljšala da je popularni ministar okoliša Klaus Töpfer 1988. zaplivao u Rajni kako bi poslao medijsku poruku. Industrijska poduzeća su ugrađivala filtre u svoje sustave. Nijemci su pozorno pratili skandale s okolišem u svijetu često ponukani "njemačkim strahom", kako su podrugljivo govorili neki u inozemstvu. Černobil je 1986. postao "riječ godine".

Od početka rasprava o klimatskim promjenama Njemačka je bila među prvima: samoproglašeni predvodnici zaštite klime su od 1990. smanjili emisiju stakleničkih plinova za oko 24 posto, toliko puno kao u gotovo niti jednoj drugoj industrijskoj zemlji. U usporedbi s brojem stanovnika je ipak Velika Britanija nešto bolja, iako se tamo manje raspravljalo o zaštiti okoliša.

Ali Nijemci ne vode računa o zaštiti okoliša na svim područjima života: nigdje drugdje u Europi vozači automobila ne smiju bez ograničenja juriti po autocesti kao u Njemačkoj, a svjetski poznati njemački luksuzni automobili u pravilu imaju motore s puno konjskih snaga. Zapravo, svi sektori osim automobilske industrije su pridonijeli smanjenju stakleničkih plinova. Ali, javni prijevoz je u usporedbi s inozemstvom uzoran. I Nijemci su revni članovi udruga za zaštitu okoliša poput Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) ili njemačkih organizacija NABU i BUND.

U svim relevantnim istraživanjima zaštita okoliša za Nijemce ima visoku vrijednost i stanje okoliša je klasificirano kao dobro: svake dvije godine Savezna agencija za zaštitu okoliša provodi istraživanje o ekološkoj svijesti Nijemaca i te se studije smatraju pouzdanim mjerilom.

2014. je 73 posto Nijemaca ocijenilo da je okoliš sveukupno u dobrom stanju. To također pomaže da se nakon beskrajnih rasprava razjasne dva glavna problematična područja: Njemačka napušta korištenje nuklearne energije i nepovratno se okreće prema jačem korištenju sunčeve i energije vjetra.

Zaštita okoliša i radna mjesta – nema suprotnosti

U međuvremenu oko 50 posto ispitanih smatra da je zaštita okoliša važna kako bi se u budućnosti osigurala konkurentnost zemlje. I za razliku od mnogih istraživanja u prethodnim godinama, većina Nijemaca danas vjeruje da više ne moraju birati između očuvanja radnih mjesta i zaštite okoliša.

Budući da Nijemci tako revno odvajaju smeće i kupuju toliko puno bio-proizvoda, da domaći organski poljoprivrednici teško mogu zadovoljiti potražnju (iako Nijemci općenito više kupuju jeftine namirnice), prema istraživanjima Nijemci manje povezuju teme okoliša s aktualnim problemima. Umjesto toga oni naglašavaju mogućnosti koje dugoročno doprinose konstantnoj zaštiti okoliša. Održiv način razmišljanja. Još jedan izraz koji je sada dio njemačkog vokabulara.