Zašto bi bilo „normalno“ raditi 12 sati na dan?
2. svibnja 2019
Dimension je kineska tvrtka koja piše programe za računala, a uredi te tvrtke u Šangaju imaju „šarm" sobe mladića koji dane i noći provodi igrajući se na računalu. Pored tipkovnica stoje konzerve kole, jedna lutka u stilu manga-stripova sjedi na rubu stola, mački tvrtke CC (to izgovaraju kao Si-sy) očito ništa ne smeta da je na njezina leđa jedan od programera stavio svoju tipkovnicu na kojoj tipka kodove.
Takva opuštena atmosfera je program tvrtke. Jer osnivači ove tvrtke se žele suprotstaviti općem trendu koji vlada prije svega u tvrtkama visoke tehnologije u Kini. Njega tamo zovu „9-9-6", što znači posao od devet ujutro do devet uvečer, dakle 12 sati i to šest dana u tjednu. Suji Yan je uvjeren: „Takvo radno vrijeme kao u tvornicama ne funkcionira."
Tko čita zakon?
Zapravo čak i kineski Zakon o radu zabranjuje takvo neprekidno nametanje prekovremenih sati. Ali u tom sektoru se jedva tko osvrće na taj propis: „Programeri se danas smatraju nekom vrstom elite. Ljudi misle kako svi oni odlično zarađuju i nitko ne vidi kakvi su tu stvarno uvjeti rada", kaže Katt Gu koja u tvrtki Dimension radi kao savjetnica.
Njih dvoje je zajednički postavilo tekst na društvenu mrežu namijenjenu programerima. 996.icu je zapravo poglavlje koje programeri mogu uzeti i umetnuti u ugovor o zaštiti autorskih prava za svoj program. Njime se tvrtke obavezuju poštivati lokalni Zakon o radu, inače im se uskraćuje pravo koristiti taj program.
Zapravo, njih dvoje ne vjeruju da će i ova njihova inicijativa okončati opći trend koji vlada u kineskim tvrtkama. „Nama je jasno da ova prijetnja nije neka stvarna opasnost, ali tako smo barem uspjeli pobuditi pozornost javnosti o toj temi", priznaje Gu. I doista se na društvenoj mreži žestoko raspravlja o toj temi, osobito nakon što se u raspravu uključio i Jack Ma.
„Djelatnici sami trebaju željeti raditi dugo"
To je poznati kineski milijunaš i poduzetnik, osnivač internetske trgovine Alibaba. U svom govoru zaposlenicima koji je objavljen i na kućnoj mreži, to načelo 9-9-6 naziva „golemim blagoslovom" za kineske zaposlenike. „Ako ne pružaš više nego drugi, kako onda možeš biti uspješan", pita poduzetnik. Doduše, nakon brojnih kritika i napada je nešto ublažio svoje gledište i piše na mreži kako „tvrtke ne smiju prisiljavati" svoje djelatnike na radno vrijeme od 12 sati. Ali onda odmah nastavlja po svom: ako neki zaposlenik želi biti uspješan, onda će sam i dragovoljno ostati na radnom mjestu. „S izborom zanimanja je kao i s izborom supružnika. Ako je tu prava ljubav, onda nitko ne gleda kako vrijeme prolazi."
Katt Gu nema razumijevanja za takvu „romantiku" kako je vidi ovaj poslodavac i milijunaš. Ako neka tvrtka ovisi o prekovremenim satima svojih suradnika to jedino može značiti da ima ozbiljnih problema s produktivnošću i organizacijom rada. „A onda se mora razmisliti o tome da li tamošnji management radi svoj posao."
Jedva da itko radi kraće
Zasad se u Kini ne vidi da je došlo do promjene u razmišljanju. Internetska industrija je sektor s kojim se Kina želi pohvaliti u svijetu, ali konkurencija je velika i ne samo među kineskim, nego i među svjetskim tvrtkama. Zhao Yiqing radi za Puha Capital, financijsku kuću koja se specijalizirala za nove i start-up tvrtke i ona kaže kako je 9-9-6 tamo pravilo. Ne samo to: u mnogim tvrtkama se radi i duže od 12 sati na dan: „Te mlade tvrtke moraju uložiti mnogo vremena i napora prije nego što postanu uspješne. Ako tu ne drže korak, brzo gube utrku s ostalima."
Kineski Uredi za rad koji su zapravo nadležni za poštivanje Zakona o radu u ovom pitanju rado zatvaraju oba oka. Gu i Yan zapravo uopće ne žele da se njihova aktivnost protumači i politički – to bi u Kini moglo biti vrlo opasno. Kad se prošle godine jedna skupina studenata solidarizirala s radnicima koji su štrajkali na jugu Kine, tu se umiješala policija i državno odvjetništvo. Mnogi ti studenti koji su se upoznali na marksističkom kružoku sveučilišta u - podsjetimo, još uvijek Narodnoj Republici Kini - su uhićeni, neki se još ni do danas nisu pojavili.
Gu i Yan su i na socijalnoj mreži jasno upozorili kako njihova odredba o zaštiti autorskog prava nije nikakav politički čin. I neki novinari su htjeli znati, jesu li se oni tako približili težnjama radničkih aktivista. „Još na početku me jedan novinar pitao jesam li ljevičarka", kaže nam Katt Gu. „Pitala sam ga: što je to lijevo? Ja ne znam ništa o politici." Kineski internetski cenzori izgledaju zadovoljni takvim stavom: za sad još uvijek dopuštaju njihovu raspravu o radnom vremenu na društvenoj mreži.