Zašto Njemačka nije strana u ratu u Ukrajini

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov vidi tajno snimljene i objavljene razgovore časnika njemačke vojske (Bundeswehr) kao dokaz „direktne umiješanosti“ Zapada u rat u Ukrajini. Ruski državni medij RT DE čak piše da su njemački časnici planirali „teroristički napad njemačkim krstarećim raketama Taurus na Krimski most". A zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Rusije Dmitrij Medvedev upozorava na svom Telegram kanalu da se „Njemačka sprema za rat s Rusijom".

U Njemačkoj se sadržaj razgovora percipira kao znatno manje eksplozivan. Ministar obrane Boris Pistorius je, na primjer, rekao da je veći dio sadržaja razgovora već bio poznat javnosti.

Njemačka nije strana u ratu po međunarodnom pravu

To potvrđuje i Rafael Loss, suradnik u Europskom vijeću za vanjske poslove (ECFR). U suštini, isporukama oružja njemačka vlada podržava „pravo Ukrajine na samoobranu, koje je zajamčeno međunarodnim pravom. To Njemačku ne čini stranom u ratu u smislu međunarodnog prava“, kaže Loss.

To mišljenje dijeli i Christoph Schwarz, znanstveni suradnik na Austrijskom institutu za europsku i sigurnosnu politiku (AIES). „U suštini, treba reći da bi do sudjelovanja Njemačke u ratu došlo samo kroz dva scenarija: prvo, ako bi njemački vojnici izveli aktivna i direktna borbena djelovanja ili drugo, ako bi kroz proširenje borbenih operacija na državu članicu EU-a ili NATO-a bio aktiviran takozvani slučaj obrane saveza (NATO ili EU).“ To ne bi bio slučaj kroz puku isporuku oružja ili obuku, čak ni na ukrajinskom teritoriju, rekao je Schwarz.

No on dodaje da bi stvari bi mogle postati nezgodne u kontekstu raketa Taurus, ako bi njemački vojnici bili direktno uključeni u upotrebu ovog oružja.

„Neprikladno i neistinito" 

U razgovoru koji je procurio razmatraju se opcije u vezi s mogućom isporukom krstarećih raketa Taurus. „Ako bismo politički odlučili da podržimo Ukrajinu, kako bi cijela stvar na kraju mogla izgledati?", pita se jedan sudionik razgovora. Ali „time se ne prejudicira odluka političkog rukovodstva, kao što sudionici razgovora eksplicitno ističu“, objašnjava Loss iz ECFR-a. A Schwarz iz AIES-a ističe da Ukrajina može koristiti sustav naoružanja samostalno i bez pomoći njemačkih vojnika, zbog čega se izjava da bi isporuka Taurusa zahtijevala sudjelovanje u ratu „može opisati kao neprikladna i neistinita”.

U snimljenom i objavljenom razgovoru se kaže: „Znamo i da ima dosta ljudi s američkim naglaskom koji šeću u civilu". A na drugom mjestu netko navodi: „Englezi (...) također imaju nekoliko ljudi na licu mjesta."

Ali, po mišljenju stručnjaka, to ne mora značiti da su Velika Britanija, a svakako ne NATO, formalno uključeni u rat. Naime, bitno je „koji su konkretni zadaci povjereni ovim ljudima", kaže Loss. A Schwarz dodaje: „'Nekoliko ljudi na licu mjesta' svakako nije dovoljno za zaključak da je to umiješanosti u rat, osim ako se ne znaju točne okolnosti ovih aktivnosti."

Premijer Velike Britanije proturječi

Ukrajina i Velika Britanija poriču da su te aktivnosti predstavljale sudjelovanje u ratu u smislu međunarodnog prava. Loss pojašnjava: „Čak i ako pojedine države NATO-a odluče i vojno podržati Ukrajinu, to ne bi automatski rezultiralo sudjelovanjem čitavog Saveza u ratu."

Njemački kancelar Olaf Scholz je još krajem veljače naznačio da Francuska i Velika Britanija možda sudjeluju u određivanju ciljeva za rakete Storm-Shadow i Scalp. Na to je britanski premijer Rishi Sunak odgovorio da je proces odabira meta i gađanja stvar ukrajinskih oružanih snaga. Velika Britanija ima samo malo osoblja u zemlji „kako bi se pobrinula za sigurnost našeg diplomatskog predstavništva i podržala ukrajinske oružane snage, uključujući i medicinsku obuku".

Povijesno gledano, postojali su različiti oblici vojne suradnje u ratovima, kaže Loss. „U kontekstu vojne pomoći tehničku obuku često preuzima partner koji je isporučio oružje", objašnjava Loss. Na primjer, „za vrijeme Korejskog rata sovjetski piloti su na strani Sjeverne Koreje sudjelovali u zračnom ratu protiv SAD-a i njihovih južnokorejskih saveznika, a da ih SAD nije proglasio stranom u ratu", navodi Loss.

Prijetnja Njemačkoj?

No u ruskim državnim medijima i proruskim kanalima se sadržaj tajno snimljenih razgovora predstavlja kao veliki skandal. „Objavljeni razgovor se smatra definitivnim dokazom da je Rusija u ratu s NATO-om", kaže Julija Smirnova s Instituta za strateški dijalog Njemačke (ISD). Ona napominje da se pri tom sadržaj predstavlja iskrivljeno, kao da je riječ o planiranom napadu njemačke vojske na Krim. 

Slične izjave dali su i proruski akteri u Njemačkoj. Šef ogranka AfD-a u Tiringiji Björn Höcke je pisao o jasnom kršenju članka 26. njemačkog Ustava, koji zabranjuje pripremu agresorskog rata. Höcke dalje kaže: „Najoštrije osuđujem planove ovih djetinjastih generala!" On je izvijestio da je desničarska ekstremistička stranka Slobodna Saska podnijela je kaznenu prijavu protiv časnika koji su sudjelovali u tom spornom razgovoru.

Prema riječima Smirnove, glavni cilj Kremlja je odvratiti Njemačku od isporuke krstarećih raketa Taurus Ukrajini. „Ova operacija je očigledno imala za cilj sprečavanje isporuke Taurusa", kaže Smirnova. I dodaje da je riječ i o zastrašivanju njemačke javnosti i ponovnom upozorenju da ne nastavljaju pomagati Ukrajini.

„Putin odavno smatra da je u ratu sa Zapadom" 

Osim toga, napominje Smirnova, ističe se i da je Rusija uspjela prisluškivati razgovor. „Neki (Telegram) kanali ismijavaju nesposobnost Bundeswehra", kaže ona i dodaje kako se time širi narativ da Njemačka nije pouzdan partner unutar NATO-a. 

Loss također smatra da objavljivanje razgovora prvenstveno služi u propagandne svrhe. „Ne treba nas čuditi to što Rusija prisluškuje povjerljive razgovore njemačkih donositelja odluka i voljna ih je selektivno objaviti." On smatra da ovaj slučaj ima za cilj potkopavanje kredibiliteta Njemačke u NATO-u i narušavanje unutarnje kohezije – sa ciljem smanjenja podrške Zapada Ukrajini. Prema njegovom mišljenju, sve to prije svega pokazuje jedno: „To samo jasno pokazuje da Putin odavno smatra da je u ratu sa Zapadom."

dr/tagesschau.de