Zašto Swoboda spominje 2014.godinu ?
26. siječnja 2011Swoboda po prvi puta govori o 2014.godini kao godini članstva Hrvatske u EU, ali taj datum navodi kao krajan termin ulaska Hrvatske kao 28. članice. Točno je da je Swoboda to rekao u okviru drugog čitanja izvješća o Hrvatskoj pred članovima Vanjskopolitičkog odbora u Europskom parlamentu. Međutim, austrijski socijademokratski zastupnik je pri tome objasnio da ako Hrvatska završi pregovore u lipnju, a pristupni sporazum se potpiše na jesen te Europski parlament dade svoj pristanak u listopadu, i nakon što Hrvatska održi referendum o članstvu tek tada može početi proces ratifikacije u zemljama članicama.
Ratifikacija od 12 do 24 mjeseca
Ratifikacija bi mogla potrajati 12 ali u najgorem slučaju i do 24 mjeseca. Ako se referendum u Hrvatskoj održi u studenom ove godine, proces ratifikacije može početi najranije nekoliko tjedana prije kraja 2011.godine. Ratifikacija bi mogla potrajati 18 mjeseci, izjavio je prije nekoliko tjedana i povjerenik za proširenje Štefan Füle, stoga i Swobodina izjava, da bi Hrvatskoj trebao Guinnessov rekord od 12 mjeseci kako bi Hrvatska ušla u EU 1.1.2013. godine.
Realističniji je scenarij, prema Swobodinom mišljenju, da proces ratifikacije potraje duže od 12 mjeseci, ali da je važno da se on završi do kraja 2013.godine kako bi Hrvatska postala članicom najkasnije početkom 2014.godine, jer se te godine u lipnju održavaju idući izbori za Europski parlament.
EPP još uvijek spominje 2012.godinu
Najbrojnija politička skupina, Europska pučka stranka i njezin izvjetitelj za Hrvatsku u sjeni, njemački zastupnik Bernd Posselt, još uvijek govori da je moguće da Hrvatska uđe u EU krajem 2012.godine. To bi zaista i bilo moguće, kada bi postojala politička odluka i volja zemalja članica, maksimalno ubrzati proces ratifikacije.
Međutim, previše je nepoznanica u pojednim članicama: hoće li Belgija uskoro imati vladu, a to je zemlja, gdje je ratifikacija trajala tradicioonalno dugo zbog toga što ima sedam parlamenata. Problem bi mogla biti Nizozemska sa svojom manjinskom vladom koju tolerira stranka koja nije naklonjena proširenju Europske unije. Osim toga, hrvatski prvi zapadni susjed mogao bi također dobiti novu vladu, što otvara i nove mogućnosti za odugovlačenje s ratifikacijom. I na kraju, nikada se ne zna, može li se pojaviti još neka članica, koja bi zbog svojih unutarnjih poteškoća, mogla skrenuti pozornost pokazivajući svoje „mišiće“ na području proširenja Europske unije, a Hrvatska u tom slučaju postati kolateralna šteta ili žrtveni jarac. Takav scenarij bio bi poguban za Hrvatsku, regiju, ali i za ovih dana ozbiljno poljuljanu vjerodostojnost Europske unije.
Autor: Alen Legović, Bruxelles
Odg. ur.: N. Kreizer