Za Božić i mornari postaju sentimentalni

Već na ulazu u Dom za mornare u Hamburgu, posjetitelj će naići na tragove predstojećeg božićnog slavlja: na podu leže ostaci srebrnih traka kojim je okićena i božićna jelka. Osim uobičajenih predmeta koji i inače ukrašavaju ovaj Dom; brodske zastave, pojasevi za spašavanje, mornarska zvona i tako dalje, posvuda se nalazi i božićna dekoracija. "Mornari su kao mala djeca u ovim danima, raduju se Božiću i danima koji se razlikuju od njihove svakodnevice", kaže s osmjehom Inka Peschke koja Dom za mornare Kryenkamp vodi već deset godina.

Stalni stanovnici Doma

Naime, iako je ovo mjesto osnovano kao jedna vrsta prenoćišta i susreta za još uvijek aktivne mornare, tijekom godina ovdje se naselila i nekolicina stalnih gostiju i to iz cijelog svijeta.Većina je starija od 50 godina budući da oni više ne mogu pronaći zaposlenje na nekom brodu. "Oni su desetljećima plovili i radili na njemačkim brodovima. Samim time, ako još nisu u mirovini imaju pravo na novac za nezaposlene kojeg bi izgubili ukoliko bi napustili Njemačku i vratili se u domovinu izvan Europe", objašnjava Peschke.

Jedan od njih je Isaac Prah. U skromnoj kuhinji na trećem katu, u loncu se kuha povrće i veliki komadi mesa. On ovdje živi već deset godina otkako je prestao raditi. "Tu i tamo odlazim u domovinu, u Ganu i posjećujem obitelj. No, za Božić sam ovdje. Avionske karte su preskupe pa radije taj novac pošaljem kući nego da ga potrošim na put", priča ovaj 63-godišnjak. Oko vrata ima obješen široki zlatni lanac, a oko ruku isto tako široku srebrnu narukvicu. "I prošle Božiće sam proveo ovdje. Lijepo mi je ovdje iako je drugačije nego slavlje u Gani. Ovdje ljudi ostaju kod kuće, kod nas izlaze van, slave svi zajedno i posjećuju koncerte", kaže Prah.

Božićne pjesme uz klavirsku pratnju

U Domu za mornare u Hamburgu ovih se dana može čuti i klavirska glazba. "Ja sviram iako se može reći prije loše nego dobro. No, naučila sam nekoliko božićnih pjesama a drugi pjevaju.." objašnjava Peschke. Ona već pet godina Božić proslavlja istodobno s obitelji, ali i s mornarima. Jednom su, priča ona, organizirali i pravu kazališnu božićnu predstavu. "To je bilo jako zabavno; vidjeti mornare preobučene u Mariju i Josipa. Jedan Libanonac koji je vjerojatno bio musliman, glumio je jednog od pastira. Nama nije važna vjerska pripadnost. Tko nije kršćanin taj u pravilu ne ide u crkvu, ali inače svi slavimo zajedno", kaže Peschke.

Međutim, ima i onih koji se ovih dana povlače u sebe, u svoju sobu. "Ja to baš i ne razumijem pa baš ovih dana je hrana izvrsna", kaže Enrico Stierli, švicarski mornar. Tradicionalni njemački obrok na Badnju večer njemu očigledno jako prija - salata od krumpira i kuhane kobasice. On ne plovi još od 1997. godine a prestao je jer ga posao nije tako radovao kao ranije. "Danas je to samo stres. Ujutro u luku, popodne opet van. Prije smo u luci ostajali i dva do tri tjedna, to su bila drugačija vremena", priča 60-godišnji Stierli. Najljepši Božić proveo je, kako kaže, prije mnogo godina na Sri Lanki. "Bili smo u Colombu, odmarali se na suncu. Sjećam se i slonova koji su bili božićno ukrašeni..Lijepo je bilo i u Kolumbiji ali i u Finskoj. Mnogo snijega, čisti zrak i zgodne djevojke. Bila su to romantična vremena", priča s osmjehom Stierli.

Njegov kolega kojeg svi od milja zovu "švicarski kapetan", Jürgen Niklaus, sjedi pored njega i kima glavom. Njih se dvojca očigledno već dugo poznaju i mnoge su Božiće proveli zajedno, neke i na otvorenom moru. "Za Božić mnogi postanu sentimentalni. To je normalno i ako se ne pripazi ili ništa ne poduzme, obično sve završi u velikoj pijanki", kaže Niklaus.

Usprkos 69 godina života, Niklaus je još prije pola godine još uvijek plovio. Boji se već i pomisli kako će jednom svemu tome doći kraj. "Ja sam 42 godine na moru i tamo mi je dom. Trenutno se može dobiti posao uglavnom na brodovima koji plove sjevernim morima, no ja ako idem još na brod, idem samo ako mi pruži prilika za Sredozemlje", priča Niklaus.

On trenutno traži stan u Švicarskoj, u Baselu. "U posljednjoj petini života, čovjek se ipak mora odlučiti gdje će mu biti luka. No, u Hamburg ću sigurno dolaziti i dalje. Ovdje u ovom Domu za mornare uvijek sretnem stare kolege, na šanku..Onda popričamo kako nam je bilo u Brazilu, Šangaju..To će mi sigurno nedostajati", kaže on.

Sobe kao kabine na brodu

Njegov kolega Stierli dodaje kako za njega ne dolazi u obzir napuštanje Doma i iznajmljivanje nekog stana "za stalno". "Onda ste vezani i ne možete samo tako na pola godine nekud nestati", kaže on.Činjenica da ovdje u Domu za mornare na raspolaganju ima samo sobicu od 10 kvadrata, očito ga previše ne smeta. "Mornari su na to navikli, niti njihove kabine na brodu nisu bile veće", kaže voditeljica Peschke koja je ovdje nadležna i za pomoć kada je u pitanju ispunjavanje raznih formulara, službenih zahtijeva i slično.

"To je jedan od razloga zašto je ovaj Dom uopće osnovan još 1891. godine. Cilj je bio briga za mornare i pomoć u svakodnevici. Po tom pitanju se do danas nije ništa promijenilo. Mnogi su tijekom tolikih godina na brodu izgubili kontakte i odnos s obiteljima. Kada vas osam mjeseci nema kod kuće, to se počinje kad tad primjećivati. Ovaj Dom je dobra alternativa i mnogi su sretni da mogu popiti šalicu kave i pri tome s nekim čavrljati", tvrdi Peschke.