„Za dva tjedna će opet podmetnuti požar“

Patrique s nevjericom promatra kroz žicu. Nekoliko stotina metara dalje, iza nekoliko takvih žičanih ograda, pripadnici Organizacije Ujedinjenih naroda za skrb o izbjeglicama (UNHCR) ubrzano podižu šatore.

Grčke vlasti su još u utorak obećale brzu pomoć nakon što je požar progutao izbjeglički kamp Moria na Lesbosu, najveći takav kamp u Europi. No od pomoći nema ni traga. „Ono malo što sam imao, progutala je vatra", kaže Patrique (42) iz Angole.

„Vlada nam sada mora pomoći. Moraju nas prebaciti u Atenu, u Njemačku ili neku drugu zemlju u Europi", priča on.U Moriji je bio gotovo godinu dana i bilo je, kaže, kao u paklu.

Patrique je uvjeren da postavljanje novih šatora za oko 13.000 ljudi na Lesbosu nije rješenje. „Za dva tjedna će se dogoditi isto. Opet će podmetnuti požar."

Činjenica da je vatra istodobno izbila na više mjesta ukazuje na to da je požar u Moriji bio podmetnut. Grčke vlasti su sigurne da su to učinili migranti.U kampu je u očajnim uvjetima živjelo četiri do pet puta više ljudi nego što je predviđeno, a nedavno je izbila i zaraza koronavirusom.

Nedovoljno hrane

Par metara dalje su blindirani policijski autobusi. Iza njih, nasred puta koji vodi do otočkog glavnog grada Mitilinija, tisuće ljudi traži sjenu kako bi se sakrilo od podnevnog Sunca. Ovdje je i dalje preko 30 stupnjeva svakog dana. Neki imaju šatore koje su im dale nevladine organizacije, drugi su od bambusa i lišća napravili zaklon.

Dva mladića igraju odbojku. Iz probušenog crijeva lije voda, ljudi u redu čekaju kako bi napunili plastične boce. Nema nužnika. Volonteri i grčke službe su  barem dobavili vodu za piće, ali hrane jedva da ima. „Jedan keks je sve što sam danas pojeo", kaže očajno jedan mladi Afganistanac.

„Vojska dolazi u 14:30 i donosi jelo", priča nam jedna volonterka. Ali, kaže, to nije dovoljno za sve. „A i nije dovoljno jesti jednom dnevno." Ona s prijateljima dijeli hranu izbjeglicama na obližnjem parkingu jednog supermarketa.

Ni dobrovoljcima ovdje nije lako. Još u ožujku je lokalno stanovništvo bilo nasilno prema predstavnicima nevladinih organizacija i novinarima te su mnogi napustili Lesbos. Vlasti su nedavno zatvorile korona-ambulantu organizacije Liječnici bez granica nedaleko od kampa i podigle kaznu od 35.000 eura jer je ambulanta navodno ilegalno postavljena na komercijalnom zemljištu.

„Sada nas ljudi najviše trebaju", kaže nam Faris al Džavad iz Liječnika bez granica, koji su u međuvremenu ipak ponovo otvorili ambulantu. „Ljudi su raštrkani posvuda. Naši volonteri idu naokolo i objašnjavaju im da je klinika otvorena."

Europska unija je zakazala

Erik Marquard, europski zastupnik njemačkih Zelenih, nema razumijevanja za otvoreno neprijateljstvo lokalaca prema izbjeglicama i pomagačima, ali podsjeća: „Dobro se sjećam 2015. kada je ovdje stanovništvo bilo spremno pomoći."

Ali, kaže političar, Europska unija je potpuno zakazala kada je trebalo uspostaviti pristojan smještaj, organizirati školu za izbjegličku djecu, ili spriječiti požare. „Napravili smo od ovih ljudi žrtve na vanjskoj granici EU-a."

Marquard smatra  da bi izgradnja novog kampa pored zgarišta samo obnovila isti problem. „Najprije moramo dobiti na vremenu kako ljudi ne bi patili. Za to vrijeme moramo pronaći politička rješenja na temelju analiza koja pokazuje da krcati kampovi na vanjskim granicama uvijek vode katastrofi."

Političar Zelenih nudi originalno rješenje: „Mnogi kruzeri mjesecima stoje prazni, a na njima se može provesti higijenski koncept. Već sutra bismo mogli imati više tisuća soba u kojima postoji mogućnost karantene."

Za sada se nekakvo rješenje nazire samo za 400 maloljetnika koji su putovali bez roditelja ili staratelja. Oni su već na grčkom kopnu, a trebali bi biti prebačeni mahom u Njemačku i Francusku. Ostali su još na Lesbosu bez krova nad glavom.