Zaboravljeni ustanak protiv diktature

Trojici umirovljenih državnika uručena je nagrada Point-Alpha, nazvana po bivšoj američkoj izviđačkoj bazi na tom mjestu, kao priznanje za zasluge oko njemačkog ujedinjenja. Današnji je dan odabran, jer se toga datuma do ponovnog ujedinjenja slavio Dan njemačkog jedinstva, u znak sjećanja na narodni ustanak u bivšem DDR-u 1953. godine. Ustanak je ugušen u krvi, a mnogi od njegovih sudionika završili su u zatvorima, nad nekima je izvršena i smrtna kazna.

Gotovo zaboravljeno je u ujedinjenoj Njemačkoj da se na današnji dan u bivšoj Saveznoj Republici svake godine podsjećalo da su ljudi u onoj drugoj polovici Njemačke za slobodu riskirali vlastiti život. Gotovo zaboraljven je i 19. kolovoza 1991. kad su pučisti proglasili smjenu sovjetskog predsjednika Gorbačova zbog čega je Berlinu zastao dah, jer je još uvijek bio okružen sovjetskim trupama.

Kako cijenjena je bila sloboda, dok je još bila ugrožena. I kako ju ignoriramo, kad je po sebi razumljiva.

Kada se u budućnosti bude pisala povijest nakon raspada komunističkoga svjetskog carstva, napisao je američki predsjednik Eisenhower 1953., kao glavne pokretače istaknut će «hrabre istočne Nijemce» koji su se usudili pobuniti se «golih ruku i jakih srdaca protiv topova tiranije». Dogodilo se drukčije. Istina, i 1989. su «hrabri istočni Nijemci» iznudili preokret u bivšem DDR-u i na kraju krajeva i raspad Sovjetskog Saveza. I oni su za slobodu i demokraciju riskirali vlastiti život. Ali, tadašnji patos izgubio se u novoj Njemačkoj, danas je on mnogima neugodan.

George Bush, Mihail Gorbačov i Helmut Kohl imali su smisla za velike riječi. Gorbačov je stvorio pojam «zajedničke kuće Europe», Kohl je njemačko ujedinjenje uvijek povezivao s europskim ujedinjavanjem, a bez Busha ni jedna od tih vizija ne bi bila ostvarena. Da se njih trojicu za zasluge oko njemačkog ujedinjenja odlikuje upravo 17. lipnja, patetična je gesta. Ali, toga patosa bi Njemačkoj, pa i Europi, upravo sada trebalo biti više.