"Zabranili su i muziku na mobitelima"

Rodni grad Zouzoua je Gao, na sjeveru zemlje. Tamo je stekao ime kao pjevač i njegova slava se proširila i izvan granica Malija. Ali otako su došli islamisti, morao se bojati za goli život. Zato je pobjegao na jug Malija. Tu može pjevati i nastupati, ali nipošto nije sretan: "Osjećam se veoma loše, jer su moji roditelji još uvijek na sjeveru. Oni moraju patiti, a pati i glazba."

Zouzou ne nalazi baš nikakvih lijepih riječi za nove vlastodršce. Poznato je da su mnogi pobjegli iz Libije nakon Gadafijevog pada, ali on ih optužuje i da su se u Maliju udružili s običnim kriminalcima, švercerima droge i oružja.

"Kao život u zatvoru"

Svjedoči o njihovom slijepom vjerskom žaru i provođenju islamskog zakona šarije. Ali ono se tek svodi na mržnju, na kažnjavanje neposlušnih poput kamenovanja i odsijecanje udova i na zabranu svega što ti, gotovo nepismeni članovi oružanih skupina, proglašavaju protivnim islamu.

Zato se uništavaju i grobovi i jedinstvene zgrade od ilovače koje su uvrštene i u svjetsku kulturnu baštinu i naravno - zabranjena je muzika. Prije svega glazba sa zapada, ali ne žele čuti niti bilo koju drugu vrstu glazbe - čak ni melodije na mobitelima.

"To je kao da živite u zatvoru, bez slobode. Ali čovjek mora imati slobodu da bi se i osjećao kao čovjek", objašnjava Zouzou. "To nije u redu."

S druge strane, sjever Malija je prije bio jedno od središta afričke etno-glazbe. Tako se u Timbuktuu još od 2001. svake godine održavao poznati Festival u pustinji koji je privlačio publiku i iz čitavog svijeta. Otako su došli islamisti, ne samo da se više nitko ne usuđuje ni pomišljati na festival, nego je i organizator festivala Manny Ansar morao pobjeći.

"Festivalom u pustinji smo počeli stvarati nešto veoma važno i za Timbuktu i za čitav Mali. Činjenica da smo sad spriječeni je veoma loša i uistinu smo tužni zbog toga", objašnjava Ansar.

Festival u pustinji u izgnanstvu

On potječe iz Timbuktua, točnije iz obitelji nomada koji su sa svojim stadima živjeli u pustinji sjeverno od tog grada. Ali on nije imao izbora nego pobjeći iz svoje domovine, nakon što su mu već više puta prijetili da će ga se likvidirati.

Ansar ne želi odustati: i dalje će organizirati festival, na drugom mjestu i pod drugim imenom. Festival u pustinji u izgnanstvu je novo ime i dvije karavane glazbenika će već u veljači početi obilaziti gradove čitave zapadne Afrike. Vrhunac manifestacije će biti u Burkini Faso gdje je planiran koncert koji će trajati tri dana.

"Ne mogu se boriti oružjem protiv njih", objašnjava Ansar. "Za mene je jedini put da se borim s onim što znam, s muzikom i kulturnim manifestacijama."

U tome ne sudjeluju samo glazbenici tradicionalne afričke muzike, nego i predstavnici novih muzičkih trendova. Među njima je i Amkoullel (na naslovnoj fotografiji) koji je kao prvi rapper nastupio na Festivalu u pustinji još prije dvije godine. Nastupio je i u mnogim gradovima po cijelom svijetu u pratnji mnogo poznatijih glazbenika Malija, poput Salifa Keite, Ali Farka Tourea ili Toumani Diabatea.

On je još prošlog ožujka, prije vojnog udara koji je pogodio Mali, s prijateljima pokrenuo projekt "Plus Jamais Ca" (Nikad više tako nešto) u kojem su i snimili video nedvosmislenog naziva SOS. Snimkama naoružanih bandi i protjeranih obitelji su željeli potaknuti svjetsku javnost da pomogne njegovoj zemlji.

Ali njegov video nije htjela prikazati niti televizija na jugu Malija, a Amkoullelu su također počele stizati prijetnje. "Ja nisam ništa rekao krivo o vladi, zato ne razumijem čega se boje u mojim pjesmama", tuži se rapper. Ali baš kao i svi ostali glazbenici Malija, ne želi odustati: "I dalje ću činiti ono, što moram činiti. Kao umjetnik Malija."