Zagrebu su dva kotača - premalo

Iako je tek počeo svibanj, biciklisti u Zagrebu su ove godine održali već tri demonstrativna okupljanja. Zapravo se i prošle jeseni moglo slutiti kako će biti prosvjeda, kad je po medijima i društvenim mrežama s razmjernim zaprepaštenjem registriran nagli porast rigorozne policijske kontrole nad biciklističkim ćudoređem, uz kažnjavanje prekršitelja. A s početkom ovog proljeća nije došlo do poboljšanja čitave situacije, naprotiv.

Jer, zagrebački vozači bicikla suočavaju se s obimnim skupom problema koji ih očekuje čim upru pedale i otisnu se kroz grad. Na prvom je mjestu doslovce kaotična biciklističko-prometna infrastruktura, za koju će naš sugovornik Davor Jurić reći kako živote korisnika prvenstveno - ugrožava. Njega smo presreli na jednoj od staza namijenjenih biciklistima, pa nam je usput, na ruti preko Trešnjevke, pokazao i rešetku šahta koja izgleda baš poput stupice za bicikle.

Iskušenja na biciklističkim stazama

"Za nas bicikliste je bolje ako se vozimo podalje od tih staza. Tako smo pažljiviji, dok one stvaraju lažni dojam sigurnosti i zapravo nas dovode u kudikamo goru opasnost", rekao je Jurić za Deutsche Welle.

Iskušenja na stazama koja ga svakodnevno očekuju – nerijetko biciklom vozi i jedno od dva svoja malena djeteta - ubrajaju metalne stupiće, mjestimično liliputanski uske trake za dvosmjernu vožnju, dijelove biciklističke staze koje su iznajmljene terasama kafića... Smisao takvog nereda ukazao se Zagrepčanima nedavno, kad se njihov gradonačelnik Milan Bandić iznenada pojavio na nelogično iscrtanoj biciklističkoj stazi po trotoaru Savske ulice koja je nastala preko noći na jednoj od ključnih gradskih prometnica.

Taj slučaj objedinio je više bitnih aspekata problematike. Savska nije bila dostupna biciklistima, osim tamo veoma opasnog kolnika; pločnikom je bicikliranje u Hrvatskoj zabranjeno. No, Bandić se navodno želio toga konkretnog dana fotografirati s veleposlanikom Kraljevine Danske u Hrvatskoj, na izložbi danskog umjetnika i biciklističkog aktivista Mikaela Colvillea-Andersena u Tehničkom muzeju u Savskoj.

Statistika umjesto infrastrukture

Sam je Colville-Andersen, vidjevši čudnovate žute crte ispred muzeja, bio najoštriji u procjeni, kazavši da tako isforsiranu biciklističku prometnicu nigdje nije vidio: "Svugdje se staze za bicikle rade oduzimanjem prostora od automobila, a ovdje je pješacima oduzet dio pločnika. Da su vaši planeri proveli pet minuta na Googleu, to bi znali".

Ali, najgora je pretpostavka da planere to uopće ne zanima, da gradska uprava nije zainteresirana za rasterećenje grada od nepraktičnog i sporog automobilskog prometa, da nije motivirana ni ekološkim, ni zdravstvenim, a niti ekonomskim razlozima. Štoviše, novac se troši uludo, pa je na bojenje neupotrebljive staze u Savskoj utrošen gotovo čitav godišnji javni budžet za gradsku biciklističku infrastrukturu.

"Gradsku upravu očito zanima isključivo gola statistika, a to što dobijemo na taj način, uopće se ne može smatrati biciklističkom prometnom infrastrukturom, nego suprotnošću iste", rekla nam je biciklistkinja Tamara Šandor.

Prijedlozi Sindikata biciklista

Ona smatra da bi Zagreb mogao biti idealan za bicikliste, uz malo samo malo dobre volje i organiziranosti. Ovako se naša sugovornica redovito muči sa zaključavanjem svog bicikla ispred javnih ili kulturnih ustanova, gdje parkirališta kronično nedostaju, ili s biciklističkom stazom na opasnom Zelenom valu u Donjem gradu, koja je relativno uska i koju vozači automobila ne poštuju u dovoljnoj mjeri. S druge strane, policiji je lakše proganjati bicikliste, naplaćujući im 300 kuna za svako kršenje skučenih propisa.

Zbog svega toga se javnosti i tijelima vlasti više puta obratio i Sindikat biciklista, udruga okupljena upravo s nakanom da olakša život vlasnicima toga prijevoznog sredstva, ali i ostalim njihovim sugrađanima. Pored organiziranja prosvjeda, sindikat je npr. za Savsku ulicu predložio gradskoj upravi privremeno reguliranje "zajedničke zone tolerancije za pješake i bicikliste u kojoj bi se biciklisti smjeli voziti uz pažljivo ograničenje brzine".

Sindikat biciklista također zahtjeva hitan početak gradnje kvalitetnih biciklističkih staza uz brze ceste ili, tamo gdje to nije moguće, usporavanje prometa motornim vozilima. No, teško je očekivati brzu i kvalitetnu reakciju, tamo gdje niti prometna policija nije dovoljno educirana i osviještena, kao što otkriva prizor što ga je nedavno fotografirala novinarka i biciklistička aktivistkinja Marina Kelava.

Nebriga za građane općenito

Tražeći ih zbog automobila parkiranih u pješačkoj zoni, s druge strane bloka, ona je zatekla policajce nasred biciklističke staze. Ukratko, ogled je završio legitimiranjem novinarke, dok su i automobili i policajci ostali na istim pozicijama. A područje Policijske uprave zagrebačke lani je zadesilo sedam pogibija vozača bicikla, kao i 74 nesreće s teškim ozljedama biciklista.

"Grad Zagreb uopće nije briga za bicikliste, jer ga nije briga za građane općenito, a kamoli za ostvarivanje održivog prometa. Pitanje pločnika, pješaka, pitanje prava biciklista i ubijanja javnog prijevoza, puno je šire i ozbiljnije od prometa samog", rekla je Kelava za DW.

Ona zaključuje, međutim, da razumijevanje i snalaženje u složenosti trenutne globalne ekonomske, ekološke i energetske krize, te u implikacijama toga na lokalnu razinu, daleko nadilaze kapacitete garniture na vlasti, upravljačke i druge. I ne sumnja da ćebiciklisti i biciklistice, pješaci i pješakinje, kao i korisnici javnog prijevoza, morati još mnogo puta prosvjedovati u Zagrebu, ukoliko žele grad organiziran po mjeri čovjeka, a ne automobila.

Autor: Igor Lasić

Odg. ur.: A. Šubić