Zahlađenje odnosa umjesto partnerstva
16. svibnja 2007Europska unija ima čitav niz pitanja, od prijepora oko izvoza poljskog mesa u Rusiju, napetosti oko spomenika sovjetskim vojnicima u Estoniji, sigurnosti isporuke energije iz Rusije u Europsku uniju, pa sve do planova o izgradnji američkoga raketnog štita u Poljskoj i Češkoj, žestoke kritike zbog kršenja ljudskih i građanskih prava i, dakako, ruske prijetnje vetom u Vijeću sigurnosti oko Rezolucije o neovisnosti Kosova. Sve to je zapravo u suprotnosti sa činjenicom da Europska unija niti s jedom zemljom nema tako intenzivne odnose kao s Rusijom, pa se godišnje održavaju čak dva summita EU-Rusija, dok se primjerice s SAD-om održava samo jedan na godinu.
Summit minimalnih očekivanja
Nakon sinoćnjeg sastanka predsjedavajućeg Vijeća ministara, Steinmeiera, i ruskog predsjednika, Putin je rekao kako «između Europske unije i Rusije ne postoje sukobi, već samo različito poimanje kako riješiti probleme». Steinmeier je upozorio kako se «ne smije dopustiti stanje u kojem nema komunikacije, premda postoje različiti interesi». To su izjave čelnika Europske unije i Rusije samo dva dana uoči sastanka na vrhu kojem se ne piše dobro.
Prvi veliki šok dogodio se početkom godine na münchenskoj konferenciji o sigurnosti, kada je ruski predsjednik Putin u svom govoru proširenje NATO-a ocijenio provokacijom. Međutim, osjećaj koji se ovih dana i tjedana širi drukčije je prirode i sadrži neizvjesnost da bi se cijela situacija mogla pogoršati, te da bi između Europe i Rusije moglo doći do ozbiljnog zahlađenja odnosa. Obje strane rade na rješavanju problema i to je zapravo svakidašnjica u dugogodišnjim odnosima, a slično je i kod odnosa s Amerikancima. Pa ipak novi hladni vjetar s istoka iznenađuje i zastrašuje.
Narušeno rusko samopouzdanje
Uvijek je dobro pokušati se uživjeti u poziciju druge strane. Naravno da je Rusima gotovo u kosti ušla svijest gubitnika nakon raspada Sovjetskog Saveza, pa niti velika količina novca od prodaje nafte i plina ne pomaže mnogo. Osim toga Rusija se nalazi pod višestrukim europskim i američkim pritiskom, jer niti izdaleka nije ravnopravna na ekonomskom polju. Drugo: sigurnosni savez Europljana i Amerikanaca – NATO se proširio daleko prema istoku u nekadašnju sferu moći bivšega Sovjetskog Saveza. Za nekoga koji sve to promatra izdaleka teško je razumijeti što to zapravo znači za samopouzdanje, a sada se još pojavio i raketni sustav i štit kojim se Moskva osjeća dodatno ugrožena.
Treća točka: Zapad stalno kritizira Rusiju zbog kršenja demokratskih pravila, građanskih i ljudskih prava, zbog ometanja oporbenih stranaka i nevladinih i civilnih organizacija, kritizira se i kršenje slobode medija, a tu je i Čečenija. Sve to je vjerojatno nagomilalo veliki pritisak koji se sada ispoljava na stvarima kao što su poljski izvozi mesa, spomenik iz Drugog svjetskog rata u Estoniji... Sve se to treba smiriti i riješiti. No, pritom Rusi prolaze iskustvo na koje se još nisu privikli. S Poljskom i Estonijom ne mogu se više sami obračunati, jer obje zemlje sada su članice Europske unije. Drugim riječima, ako Rusija pritišče ove dvije zemlje, tada automatski ima posla s cijelom Europskom unijom. Upravo to cijeli slučaj za Moskvu čini neugodnijim.
Njemačka ipak nije čudotvorkinja
Nezgodno je da se cijela stvar dogodila upravo za vrijeme njemačkog predsjedanja Europskom unijom, a upravo su Nijemci polagali nade u svoje vrlo dobre odnose s Rusijom. Postavlja se pitanje je li Njemačka tu mogla nešto učiniti drukčije i možda bolje. U biti ne. Jer što se sve krije iza ovog sukoba nadilazi mogućnosti kojima raspolaže jedna zemlja članica tijekom svoga šestomjesečnog predsjedanja.
Kako će se stvari razvijati dalje? Rusi i zapadni Europljani već odavno imaju vrlo isprepletene gospodarske odnose. Ruska politička elita, modrena Rusija ne gleda prema Aziji već prema zapadu. Osim toga na političkoj radnoj razini između Moskve i Bruxellesa stvari se odvijaju jako dobro. Moralo bi biti sada jasno i samoj Rusiji da bi bilo kobno ugroziti sve do sada postignuto i sagrađeno. No, pred vratima su novi izazovi, kao na primjer odluka o budućem statusu Kosova, gdje Rusija kao stalna članica Vijeća sigurnosti prijeti da će uložiti veto, ako zapad namjerava progurati Rezoluciju koja predviđa neovisnost srbijanske pokrajine.
I najmanji pomak veliki uspjeh
Sastanak na vrhu Europske unije i Rusije u Samari predstavlja još jedno iskušenje za kancelarku Merkel u preostalih mjesec i pol dana koliko je Njemačkoj preostalo do kraja mandata na čelu Europske unije. No, kako je rekao jedan diplomat Europske unije, na summitu se ne očekuju čuda. Razlike između Europske unije i Rusije su tako velike da bi i najmanji dogovor oko bilo kojeg otvorenog pitanja u okvakvim okolnostima predstavljao uspjeh.