Završetak najdužeg haškog suđenja
29. studenoga 2017
Osudivši Ratka Mladića, zapovjednika Glavnog stožera Vojske Republike Srpske (VRS) na doživotni zatvor, Haški tribunal je prošlog tjedna izrekao svoju posljednju prvostupanjsku presudu. Danas će završiti svoju misiju izricanjem drugostupanjske, pravomoćne presude šestorici lidera Herceg-Bosne zbog zločina nad Bošnjacima i pokušaja prekrajanja države Bosne i Hercegovine.
Prvostupanjske presude
Da podsjetimo, prvostupanjsko suđenje u ovom predmetu počelo je još u travnju 2006. godine i izvođenje dokaza okončano u svibnju 2010. Završne riječi održane su deset mjeseci kasnije, a na presudu se čekalo još duže od dvije godine. Pretresno vijeće kojim je predsjedavao francuski sudac Jean-Claude Antonetti u svibnju 2013. godine osudilo je bivšeg premijera Herceg-Bosne Jadranka Prlića na 25 godina zatvora, ministra obrane Brunu Stojića i zapovjednike HVO (Hrvatskog vijeća obrane) Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića na po 20, čelnika vojne policije Valentina Ćorića na 16, a šefa Ureda za razmjenu zarobljenika Berislava Pušića na 10 godina zatvora.
Prvostupanjskom presudom je potvrđeno da su počinjeni svi zločini iz optužnice protiv bivših lidera Herceg-Bosne, od formiranja Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (HZ HB) u studenom 1991. godine do kraja sukoba HVO-a i Armije BiH u travnju 1994. godine u osam bosanskohercegovačkih općina – Mostaru, Prozoru, Gornjem Vakufu, Jablanici, Čapljini, Ljubuškom, Varešu i Stocu.
"Najmoćnije ljude u projektu Herceg-Bosne", kako ih je nazvao tužitelj Kenneth Scott, Pretresno vijeće je proglasilo odgovornima za zločine kakvi su bili u Stupnom Dolu, logorima Dretelj i Heliodrom (kod Mostara) ili u samom Mostaru koji su počinjeni s ciljem da se "Bošnjaci i drugi, koji nisu Hrvati, politički i vojno podčine, etnički očiste i zauvijek uklone" s područja koja su proglašena Herceg-Bosnom.
U presudi je Vijeće utvrdilo da je sukob HVO-a i Armije BiH bio međunarodnog karaktera jer su u njemu sudjelovale snage Hrvatske vojske (HV), a Republika Hrvatska je imala kontrolu nad svim vojnim zapovjednicima i civilnim vlastima Herceg-Bosne.
Suci su također konstatirali da su članovi udruženog zločinačkog pothvata, uz bivše čelnike Herceg-Bosne, bili i bivši predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i general Janko Bobetko. Njihov zajednički cilj je, prema presudi, bilo uspostavljanje dijela hrvatske države na teritoriju Bosne i Hercegovine, u granicama nekadašnje hrvatske banovine iz 1939. godine. Šestorica optuženih bili su, prema presudi, među "arhitektima tog projekta".
Žalbeni postupak
Na presudu, napisanu i obrazloženu na više od 2.600 strana, žalili su se i tužba i obrana. Žalbeni postupak je potrajao gotovo četiri i pol godina i pribavio ovom procesu obilježje najdužeg suđenju u historiji Haškog tribunala. Žalbena rasprava je na koncu održana u ožujku ove godine.
Dva ključna pitanja oko kojih su se lomila koplja tužbe i obrane u prvostupanjskom postupku, u načelu su ostala ista i u žalbenoj raspravi. Prvo je da li su šestorica optuženih bili sudionici udruženog zločinačkog pothvata, kao jednog od najtežih vidova krivične odgovornosti po statutu Haškog suda, i, drugo, je li sukob jedinica Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) bio međunarodni, jer su u njega, prema optužnici i presudi, bili umiješani Hrvatska i Hrvatska vojska.
Tvrdeći da su optuženi bili sudionici udruženog zločinačkog pothvata i da je spomenuti sukob bio međunarodnog karaktera, čemu suci u prvostupanjskom postupku nisu dale odgovarajuću težinu, tužitelji su žalbom faktički zatražili udvostručenje kazni svoj šestorici optuženih: za Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića po 40 godina zatvora, Valentina Ćorića 35 i Berislava Pušića 25 godina.
Negirajući te tvrdnje kao i bilo kakvu vezu sa zločinima koji su počinjeni u sukobima, branitelji osuđenih su tražili da ih se oslobodi, da im se ponovno sudi ili da se značajno smanje izrečene kazne.
Ocijenivši da je u presudi šestorci Herceg-Bosne osuđen i tadašnji hrvatski politički vrh i da su tadašnji predsjednik Hrvatske i drugi visokorangirani akteri nepravedno proglašeni čelnicima udruženog zločinačkog poduhvata, Republika Hrvatska je zahtijevala od Haškog tribunala da u svojstvu "prijatelja suda" bude uključena u žalbeni postupak. Taj zahtjev je, međutim, odbačen.