Zaštita klime: premalo, predifuzno i prekasno

Da je naša planeta osnova života na Zemlji i da nemamo nikakvu rezervu – to je  raniji slogan eko-aktivista. Danas je to nešto o čemu pjevaju i ptice na grani – tisuću puta ponovljeno od strane naučnika i političara. No, to negiraju ideolozi poput Donalda Trumpa, Jaira Bolsonaroa ili Alexandra Gaulanda. Oni osporavaju teoriju o promjeni klimatskih uvjeta koju je prouzrokovao čovjek, odnosno poriču da je globalni porast temperatura nastupio kao rezultat stalnog rasta emisija CO2.

U najgorem slučaju prijeti nekontrolirana lančana reakcija. Zemlja bi se tako mogla zagrijati za 4 do 5 stupnjeva, razina mora bi drastično porasla i potopila ogromne površine zemlje, nastanjene ljudima. S obzirom na takve apokaliptične scenarije je na Svjetskoj konferenciji za klimu u Parizu pala odluka da se učini sve što je u čovjekovoj moći kako bi se zaustavilo/ograničilo povećanje temperatura - u najboljem slučaju na manje od 2 stupnja. Jer, riječ je o tempiranoj bombi koja otkucava. Kako bi se dostigao željeni cilj - da zagrijavanje ne bude veće od 1,5 stupnjeva - smijemo samo još 8 godina proizvoditi emisije CO2 u sadašnjem tempu i obimu. A nakon toga, niti jedan gram više.

Da se značaj ovih brojki počeo duboko urezivati u svijest ljudi, pokazuje broj sudionika na prosvjedima Fridays for Future, koji stalno raste

Greta i klima-kancelarka

"Želim da se uspaničite", kaže najprominentnija aktivistica za zaštitu klime Greta Thunberg: "Želim da se ponašate i djelujete kao da Vaša vlastita kuća gori. Jer, ona zaista gori!" A što radi njemačka vlada? Vlada predvođena samozvanom klima-kancelarkom?

Jesu li sve opisane prognoze znanstveno potvrđene i priznate? Ako ostanemo na metaforama koje koristi Greta Thunberg, možemo slobodno reći: vlada je pripremila nekoliko kanti s vodom za gašenje požara. Mnoge od planiranih mjera idu u pravom smjeru. Malo poskupiti zračni i automobilski promet , željeznički pojeftiniti, pospješiti proizvodnju elektroautomobila i modernizirati grijanje.

Ali paket za borbu protiv klimatskih promjena dolazi prekasno i predifuzan je. Uradit će se samo ono, što se može uraditi, bez ulaska u nove dugove i bez gubljenja birača umjesto da se kaže da se mora uraditi sve što je neophodno s obzirom na globalnu prijetnju od zagrijavanja. I što je najgore: ostaje se pri poreznim olakšicama za dizel, ostaje se na kompletnom oslobađanju od poreza na kerozin i na isplatama paušale za vožnju do radnog mjesta, koja će čak biti povećana. Istodobno je došlo do zastoja u uvođenju obnovljivih energija a posljednja termoelektrana na ugljen treba biti zatvorena tek za 20 godina.

Financijski sektor kao uzor

Kako zaštita klime može funkcionirati, umjesto vladinih sramežljivih poteza, pokazuje ni manje ni više nego financijska branša, koja inače nije na najboljem glasu. 500 financijskih stručnjaka iz cijelog svijeta traže od vlada pred sljedeći samit UN-a o klimi poduzimanje koraka i mjera za zaštitu klime koji su puno dalekosežniji od obaveza utvrđenih Pariškim sporazumom.

Za emisije CO2 bi cijene morale drastično skočiti, morale bi se obustaviti subvencije za fosilna goriva i uvesti subvencije za obnovljive oblike energije – bio bi to paket u visini od 35 bilijuna dolara.

Ulagači naravno ne postupaju nesebično: oni se pribojavaju velikog rizika za svjetsko gospodarstvo, pa ipak vide velike mogućnosti za investicije u okviru globalnih energetskih promjena. Njemačka vlada bi također trebala proširiti svoje vidike - oni ne bi trebali  dosezati samo do sljedećih izbora, nego i na razdoblje nakon njih.

Ali onaj tko prstom upire u druge, usmjerava tri prsta u sebe – to važi i za autora ovog teksta. Da. Točno. Vlade - ne samo njemačka već sve druge vlade - bi trebale svoju kreativnu snagu usmjeriti na politiku zaštite klime. Ali i mi kao građani i kao konzumenti imamo veliku odgovornost. Moramo li voziti XXL-auto? Moramo li svake godine otići na daleko putovanje? Moramo li svaki dan jesti meso? Kakvim sredstvima raspolažemo kako bi smanjili svoj CO2 otisak i da ga učinimo podobnijim za budućnost?

Promjena klime je veliki izazov jer se njoj za ljubav odričemo svoje udobnosti. Ali ako to ne učinimo, za našu djecu i djecu naše djece bi ona mogla biti prijetnja za opstanak.