Zašto bankari u Americi najviše zarađuju?
27. rujna 2009
Po njegovoj plaći nikada se ne bi reklo da je šef jedne od najvećih banaka na svijetu, Industrial and Commercial Bank of China. Jer, Jiang Jianqing ne zarađuje ni dva posto od onoga što njegov kolega zarađuje u američkoj banci JP Morgan Chase. Prema Reutersovoj studiji, Jianqing je prošle godine zaradio oko 163.000 eura, dok je Jamie Dimon iz četvrte po veličini najveće banke na svijetu (JP Morgan Chase) zaradio 13,6 milijuna eura.
Banke u Kini nadzire država
Razlike u plaćama bankara u osamnaest najvećih banaka na svijetu su ogromne. Šef Deutsche Bank Joser Ackermann, koji nije naveden u ovom istraživanju, 2008. godine zaradio je oko 1,4 milijuna eura. Skupina 20 najrazvijenijih zemalja i zemalja u razvoju (G20) na summitu u Pittsburghu je između opstalog raspravljala o plaćama menadžera, no glasovi da se one smanje, ograniče ili ravnopravno podijele bili su tihi. Zašto? Domaćini summita, naime, na vrhu su statistike najviše plaćenih: četiri od šest najbolje plaćenih šefova banaka upravljaju upravo američkim bankama. Njihovi kolege iz kineskih banaka pri tome zauzimaju zadnja mjesta, iako se u njihovoj zemlji nalaze tri od četiri najveće banke na svijetu. Razlog je sljedeći: u Kini su banke pod nadzorom države, a vodeća mjesta središnje vlasti dodijelile su birokratima. Plaće šefova u Kini su ograničene, što mnogi bankari prihvaćaju u nadi da je ovaj položaj samo odskočna daska za višu političku poziciju.
No i kineski bankari osjetili su financijsku krizu. Jianqing je pretrpio smanjenje plaće od deset posto, unatoč tome što je njegova banka ostvarila dobit od 36 posto - 11,3 milijardi eura. Osim Kine, svi su drugi šefovi banaka u svijetu zarađivali najmanje milijun dolara godišnje, što je oko 700.000 eura. Izvan SAD-a najbolje plaćeni bankar je Alfredo Saenz, šef španjolske Banco Santander. Njegova godišnja zarada iznosi 9,3 milijuna eura. Šef britanskog bankovnog giganta HSBC-a Michael Geoghegan, institut je prošle godine vodio za 1,9 milijuna eura.
Za stručnjakinju Sarah Anderson s Instituta za politička istraživanja to znači samo jedno: "Ove brojke upuućuju na glavni argument američkog financijskog lobija". A to je: ograničavanjem plaća dovode se u opasnot da im vrhunski talenti pobjegnu kod konkurencije u Europu ili Aziju.
Autor: (zeit) / mlj
Odg. ur.: Snježana Kobešćak