Zašto je Pyeongchang bolji od Münchena?

Zašto je odluka na kraju pala na Pyeongchang? O razlozima se i dalje ne može ništa drugo doli špekulirati. Na temelju kojih kriterija članovi Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC) daju svoje glasove kandidatima za domaćina Olimpijskih igara i dalje ostaje njihova tajna. Jesu li delegati odluke donosili na temelju priloženih činjenica ili na temelju emocija? Je li odluka već davno donesena ili je pala spontano? Jesu li se delegati dali nagovoriti, uvjeriti, impresionirati od strane lobista koje imaju svi kandidati? Je li imje štogod obećano ili "protureno"?

Siva zona

Nakon skandala oko davanja mita prilikom odluke o Salt Lake Cityju kao domaćinu Zimskih olimpijskih igara 2002, Međunarodni olimpijski odbor je prilično puno poduzeo kako bi stao na kraj korupciji u vlastitim redovima. To razlikuje IOC od FIFA-e. Još uvijek, međutim, i tamo postoji siva zona. Novčani pokloni se mogu "kamuflirati" kao razvojna pomoć ili kao donacije sportskim fondacijama u zemljama članicama Međunarodnog olimpijskog odbora. Dakle, i dalje postoje ostaci sumnje u regularnost izbora domaćina.

Tržište kojemu pripada budućnost

I Južna Koreja i Njemačka u svijetu su poznate kao zemlje koje znaju organizirati velike sportske događaje. Odlikuju ih dobra organizacija, dobra atmosfera i - što je vrlo važno - činjenica da financije uvijek "štimaju". Možda je ovo posljednje bilo odlučujuće u odluci Međunarodnog olimpijskog odbora da Pyeongchang 2018. godine bude domaćin Zimskih olimpijskih igara. U prilog Južnoj Koreji je išla činjenica da se Azija smatra važnim tržištem budućnosti u zimskim sportovima, dok je Europa već, čini se,"potrošena". Uzgred, glavni financijski sponzor Pyeongchanga je koncern Samsung, inače i veliki sponzor Međunarodnog olimpijskog odbora. Ponekog delegata je sigurno i fascinirala činjenica da se Korejci uporno prijavljuju za organizaciju Olimpijskih igara. Ova treća kandidatura im je na kraju i uspjela.

Neugodni otpori

Kandidatura Münchena se zapravo zahuktala tek u rujnu 2010. godine kada je vodstvo preuzela Katarina Witt. No, bilo je to prekasno. Katarina Witt je svojim šarmom pokušala prikriti greške za koje je odgovoran njezin prethodnik Willy Bogner. Organizacijski odbor za kandidaturu nije na vrijeme riješio problem s poljoprivrednicima u Garmisch-Partenkirchenu. Osnovan je pokret protiv Olimpijade. U svibnju ove godine, dakle tek dva mjeseca prije konačne odluke Međunarodnog olimpijskog odbora, poljoprivrednici su pristali da se njihovo zemljište koristi za potrebe Olimpijskih igara. To što je oporba protiv Olimpijade bila dokaz demokracije na djelu, teško da se dojmilo članova IOC-a. Funkcionerima je važnije da sve teče glatko, bez obzira na demokraciju. U tom pogledu je Pyeongchang svakako bio u prednosti pred Münchenom.

Autor: Stefan Nestler/ Mehmed Smajić
Odg. ur.: D. Dragojević