Zašto mladi Srbi mrze Hrvatsku, EU i NATO?

Istraživanje koje je nedavno u Srbiji proveo Institut za europske poslove dalo je zanimljive rezultate. Mladi između 18 i 29 godina su se u ovom istraživanju pokazali kao euroskeptičniji i konzervativniji od svojih roditelja. Mladi već duže vremena pokazuju otpor prema europskim integracijama, i to se najčešće tumači neobaviještenošću. Međutim, vidljivo je da mladi primjećuju da u zemljama Europske unije postoji bolji život i standard građana, ali i pored toga žele i takozvani ruski model života. A na pitanje koje države vide kao neprijatelje Srbije ispitanici navode Hrvatsku, SAD i Albaniju, dok kao najveće prijatelje Srbije ističu Rusiju, Grčku i Kinu. Članstvo Srbije u NATO-u ne podržava 82 posto ispitanika.

Pogrešne poruke

Projektni koordinator Instituta za europske poslove Tibor Moldvai za DW kaže da se protivljenje mladih euroatlantskim integracijama najbolje može vidjeti na pitanju koga više podržavate u sukobu Britanija - Njemačka unutar EU-a. „Mladi se tu više opredjeljuju za Britaniju, i sve konsekvencije koje nosi izlazak iz EU-a, dok se stariji više opredjeljuju za Njemačku. Također, na pitanje ukoliko Britanije izađe iz EU-a, bi li Srbija trebala prekinuti eurointegracije, preko 50 posto mladih smatra da bi trebalo, dok su stariji za nastavak eurointegracija i članstvo u EU-u.“

Rezultati ovog istraživanja iznenađuju jer se uglavnom vjeruje da su stariji građani Srbije konzervativniji. Međutim, kada vidimo kako su mladi odrastali i u kakvom okruženju, to možda i nije toliko iznenađujuće, ističe Tibor Moldvai. „Mladi se prije svega informiraju iz tri izvora: obitelj, mediji i škola. A sva ta tri izvora su zakazala tijekom proteklih godina.“ Poseban problem je, smatra ovaj politolog, internet: „Imate vršnjake koji naginju desničarskim stavovima, zatim se putem interneta dijele takvi tekstovi bez zalaženja u dublju analizu pročitanog. A obrazovni sustav s druge strane ne podržava kritično mišljenje. Danas svatko može otvoriti neki portal, imate društvene mreže, i mladi su tu zapravo najviše i prisutni, a tu zaista možete naći sve i svašta.“

Potiskivanje i jednostrano tumačenje ne tako slavne bliže prošlosti je jedan od glavnih razloga što su mladi postali konzervativni, procjenjuje za DW Milan Antonijević, direktor Komiteta pravnika za ljudska prava. „Za njih su mnogo prijemčivije poruke koje govore da svijet nije pravedan i da je rješenje u nacionalizmu i radikalizmu. Možda je i naša greška u tome što nismo dovoljno adekvatno objasnili što pruža EU. Tu je i dodatni problem što mladi nemaju mnogo prilike putovati, da se na taj način uvjere u dostignuća na polju ljudskih prava, ekonomije, a tu EU svakako nudi bolje odgovore od sistema koje mladi vide kao alternativu.“

Za Šešelja i Radulovića

Istraživanja u Srbiji pokazuju i da su mladi zapravo glavni glasači i simpatizeri političkih opcija poput Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja i drugih nacionalističkih opcija. Tibor Moldvai tome dodaje da mladi između 18 i 29 godina mahom glasaju ili za radikale ili za Sašu Radulovića. „A to su dva prilično suprotna pola političkog spektra u Srbiji“, kaže Moldvai. „S jedne strane im je privlačna ideologija desnih stranaka jer mladi su skloni da su protiv svake vlasti, da nastupaju hejterski; i kada imate prikaz EU-a u medijima kao nečega što stalno ucjenjuje, ili vas stavlja pred izbor ili ste s nama ili niste, onda se mladi radikalno okreću od toga ne razmišljajući o posljedicama.“

Milan Antonijević ne misli da su obitelj, škola ili društvene mreže glavni krivci. „Smatram da je najveća odgovornost na onima koji vode državu. Kakve poruke oni šalju? Ako pogledamo odnos prema prošlosti u regiji, vidjet ćemo da tu na vrhu još uvijek vlada iskrivljena slika stvarnosti na svim stranama.“ Antonijević skreće pozornost i na negativan utjecaj vjerskih zajednica na mlade, ali i na javno mnijenje u cjelini. „Njihove aktivnosti nisu u skladu ni s vjerskim učenjima, niti s interesima mladih ljudi. U biti, vjera se zloupotrebljava zarad političkih ciljeva.“

Pouka ovog istraživanja je da se mora uložiti mnogo truda jer, kako odmiče proces europskih integracija, skepsa postaje sve veća, kaže Tibor Moldvai. „Umjesto objašnjavanja što su prednosti EU-a, mi smo prepušteni trivijalnostima. Pričamo da nećemo moći peći rakiju kada uđemo u EU ili da će krastavci morati imati određeni oblik, što je često i netočno.“