Zašto ne biti državljaninom dviju zemalja?
26. ožujka 2013Rođendani su obično povod za slavlje, ali jedna stanovnica grada Hanaua u pokrajini Hessen je na svoj 23 rođendan doživjela neugodno iznenađenje. U službenom dopisu kojeg je dobila od nadležnih tijela općine Darmstadt joj se priopćuje kako je "utvrđeno da je navršavanjem 23. godine života, po zakonu izgubila njemačko državljanstvo."
Ona je jedna od brojnih slučajeva takozvanog "opcionog dvojnog državljanstva" koje se dodjeljuje djeci roditelja koji su iz inozemstva došli u Njemačku, dakle stranim državljanima. Još odavno je bilo odlučeno da se njima može dodijeliti njemačka putovnica - konačno, da bi im bilo jednostavnije pohađati ovdašnje škole. Ali je kao ustupak konzervativnim političarima je tada bilo i odlučeno da se ta djeca, rođena nakon 1990., moraju odlučiti do svoje 23. godine života inače će automatski izgubiti njemačko državljanstvo.
Ovoj rođendanskoj slavljenici su roditelji došli iz Turske. Što je najgluplje, ona se već odlučila zadržati državljanstvo Njemačke i predala je zahtjev u konzulatu Turske za poništavanje njenog turskog državljanstva. To je preduvjet za dobivanje trajnih njemačkih isprava, ali kako to biva u birokraciji, rješenje iz Turske još nije došlo. Ali sad je, slovom njemačkog zakona, izgubila i njemačke isprave.
Tko da pazi na sve rođendane?
Zapravo, niti voditelju nadležne službe općine Darmstadta, Martinu Jungencikelu nije bilo drago da je morao slati to pismo toj mladoj ženi i on se osobno zalaže da im se i dalje ostavi dvostruko državljanstvo. Konačno, to je golemo opterećenje za sve takve službe u ovoj zemlji: ove godine će biti oko 3000 takvih slučajeva, ali već za pet godina će službe morati pomno pratiti rođendane čak 40 tisuća djevojaka i mladića roditelja stranog porijekla.
Ali Jungnickel upozorava da je to stvar politike koja "mora konačno odrezati ovaj rep" koji se povlači u pitanju dvojnog državljanstva. Za dvojno državljanstvo potomcima se zalažu i brojne udruge doseljenika, a i među političarima se čuje razumijevanje za to pitanje.
Tako i ministar za integraciju pokrajine Sjeverno Porajnje i Vestfalija, Guntram Schneider želi ukidanje takvog 'opcionog državljanstva': "Mi ne trebamo nekakvo vremenski ograničeno njemačko državljanstvo, nego pravni temelj - bez ikakvih pitanja - koja bi osobama koji su i rođeni u ovoj zemlji uskratio dvojbu da se moraju odlučivati između dvije putovnice."
Za Hrvate se mnogo toga mijenja
Schneider ima iskaznicu njemačkih socijaldemokrata, a iako slično misle i političari stranke zelenih zapravo je upravo u vrijeme kada su te dvije stranke vodile Njemačku u doba kancelara Schrödera i nastao ovaj zakon o "opciji". S druge strane, političari kršćanskih demokrata i dalje misle kako je to najbolje rješenje, a i povjerenica za migraciju ove vlade, Maria Böhmer (CDU) upozorava kako za nekakvo drugo rješenje zapravo nema potrebe. Konačno, i ovako se oko 98% od tih djevojaka i mladića odlučuje za njemačko državljanstvo - kojeg onda i dobivaju.
Doduše, dvojno državljanstvo je i u Njemačkoj moguće - ali po ovim propisima, ne i za potomke čija su oba roditelja stranci. Ako je pak jedan od njih Njemica ili Nijemac, potomak može zadržati obje putovnice. U slučaju Hrvatske, ubrzo će pravni okvir postati drugačiji: ulaskom u Europsku uniju svi Hrvati automatski dobivaju i državljanstvo Europske unije, a ti državljani i u Njemačkoj mogu zadržati isprave svoje zemlje porijekla - ako pak ta zemlja to dopusti.
Mnoge zemlje automatski brišu takve osobe iz popisa svojih državljana ako prihvate državljanstvo neke druge zemlje. Ali barem po trenutnim propisima, Njemačka će nakon 1. srpnja dopustiti posjedovanje i njemačkog i hrvatskog državljanstva za one koji su rođeni u Njemačkoj i nakon navršene 23. godine života.