Zašto su tržišta tako živčana?

Ako je ikad postojalo povjerenje financijskog svijeta prema političarima, ovih dana se ne vidi niti traga od toga: što god političari obećaju i koliko god se zaklinjali u stabilnost i gospodarski rast, na burzama je sve više onih koji radije - prodaju dok još mogu izvući neku vrijednost. Na žalost, postoji i dobrih razloga za nervozu - i mnogo pitanja, što nam donosi bliska budućnost.

I za stručnjake je nepoznanica, što će se dogoditi nakon što je najveće svjetsko gospodarstvo izgubilo najbolju procjenu vjerodostonosti kako će vraćati svoje dugove - jer se to još nikada nije dogodilo. Mnogi investitori - na primjer mirovinski fondovi - su se obavezali posjedovati vrijednosnice samo najboljeg kredibiliteta.

Japanska nacionalna banka je objavila kako i dalje "vjeruje" u američko gospodarstvo i kako će zadržati i obveznice Washingtona. Ali što će učiniti ostali? Zato bi se moglo doći do zaključka: prodati, dok je još cijena visoka.

Već su se čule procjene kako je dug Italije "prevelik" da bi ga se pokrilo - a ako bi se i uspjelo naći oko 1,8 bilijuna eura, to bi svakako onda ugušilo gospodarski rast čitavog Starog kontinenta.

Europska središnja banka je objavila kako će stati iza članica koje imaju problema, ali već na slučaju Grčke se pokazalo da to nije najbolje rješenje: konačno, mnogi se slažu u procjeni kako nije zadaća središnje europske novčarske institucije da bude najveći zajmodavac državama u poteškoćama.

Najave kako će ESB i najrazvijenije zemlje skupine G-7, ako ustreba, intervenirati na tržištu deviza i kod obveznica država poput Italije ili Španjolske, ima i svojevrsni ideološki problem. Neoliberalizam ne trpi intervencije, a mnoge države i dalje se nadaju kako će se "tržište samo regulirati".

No kada smo već kod intervencija na tržištu, iskustvo je pokazalo kako one uspjevaju jedino pod tri pretpostavke. To je slično kao kad se zakopava neka pukotina u tlu: treba biti spremno mnogo zemlje, dobra lopata i snažne ruke - i sigurnost da u toj pukotini negdje postoji dno. Već kod Grčke se pokazala potreba da se naknadno dogovaraju nova sredstva jer prva nisu bila dovoljna, umjesto "dobre lopate i snažnih ruku" je tu nesloga i beskonačni pregovori, a "solidnost tla" je bila i ostala upitna - ne samo u slučaju Grčke. Inače, državnim intervencijama se raduju samo špekulanti - jer će novac i dalje "curiti".

Bez obzira na donekle opravdane kritike na preveliku moć agencija za procjenu pouzdanosti ulaganja, obrazloženju agencije Standard & Poor's zašto je spustila rejting Sjedinjenim Državama se teško može nešto prigovoriti: već u pregovorima između američkih demokrata i republikancima o tamošnjem državnom dugu je Washington pokazao kako mu je teško naći politički kompromis.

Osobito iz redova "Tee Party", ekstremno konzervativnih republikanaca, se čuju i izjave gdje je teško vjerovati da taj političar zna, kakve posljedice će to imati i za nacionalno i za svjetsko gospodarstvo. Isto tako se pokazalo kako su mnogi od trenutnih problema izuzetno složeni - i teško se oteti dojmu da mnogi političari donose odluke koje će jedva "držati vodu" i do slijedećih izbora.

Najkasnije nakon krize 2008. korijenito se promijenila struktura onih koji još posjeduju vrijednosnice: u Njemačkoj su privatni ulagači - dakle osobe od krvi i mesa koji su kupili par vrijednosnica - samo u posljednjem kvartalu 2008. prodali dionica u vrijednosti od 33 milijarde eura.

Njihov se ukupan broj u posljednjih deset godina smanjio za 37% na još samo 8,1 milijuna malih dioničara.

Njihovo ponašanje na tržištu kapitala je u pravilu - konzervativno. "Mali dioničar, u najgorem slučaju, ima svoju ženu za vratom koja ga upozorava 'nemoj raditi gluposti", objašnjava Gottfried Heller, stručnjak za investicije. Banke i fondovi pak imaju zaposlenike koji se ne smiju pojaviti šefu pred očima ako ne prodaju vrijednosnice kojima vrijednost pada. Štoviše, neke novčarske kuće imaju samo računala koja donose takve odluke. To znači da je tržište postalo nemilosrdno prema vrijednosnicama kojima vrijednost pada - pa makar i privremeno.

Iako se teško može vjerovati i američkom predsjedniku, baš kao i talijanskom premijeru Berlusconiju kako će se pobrinuti za oštre mjere štednje, već i riječ "štednja" na tržištu kapitala graniči s - psovkom. Jer čak i da uspiju smanjiti izdatke, to znači manje novca u opticaju - i manja potrošnja.

Sve je to loše za posao na burzi i tako slijedi isti zaključak, uspjelo u mjerama štednje ili će pak SAD dobiti još nižu ocjenu vjerodostojnosti (stručnjaci smatraju kako tu stoje šanse 1:3 u slijedećih 10 mjeseci): prodati dok je vrijeme.

Postoji samo jedno, još teže pitanje od onoga što znači niži kreditni rejting Amerike za svjetsko gospodarstvo: što to znači za najvećeg zajmodavca Sjedinjenih Država, Kinu?

Narodna Republika ima američkih državnih obveznica u vrijednosti od jednog bilijuna i 160 milijardi dolara i povrh toga najveće devizne rezerve na svijetu koje se procjenjuju na 3 bilijuna dolara. Zato ne čudi izuzetno oštra reakcija iz Kine koja optužuje SAD kako se "uvijek iznova zadužuje" i "ignorira načelo zdravog razuma kako treba živjeti prema svojim mogućnostima." Zato je hitno potrebno da Amerika obuzda svoje "gigantske vojne izdatke" i "napuhane programe socijalne pomoći."

U tim oštrim riječima i stručnjaci na Zapadu prepoznaju i priličnu dozu straha Pekinga kojem je i njeno gospodarstvo - a po svemu sudeći i politička stabilnost, utemeljena na zapravo vrtoglavim stopama gospodarskog rasta koji iznosi i po 10% godišnje. Hendrik Leber iz investicijske kuće Acatis Investment je uvjeren kako je Kina još manje spremna suočiti se s krizom nego Zapad - i kako bi to pak moglo imati upravo nesagledive posljedice.

Ovdje smo naveli samo nekoliko razloga za nesigurnost na svjetskim tržištima i mogućim scenarijima o kojima razgovaraju mešetari na burzama u Frankfurtu, Londonu, New Yorku ili Pekingu. Sasvim sigurno ih ima još - ali je također izvor nesigurnosti jednostavna činjenica: svjetsko gospodarstvo je sigurno sposobno suočiti se s jednom od ovih prijetnji, možda dvije ili čak tri.

Ali baš kao kad vojnici stupaju preko mosta, čitav niz istovremenih nevolja stvara vibracije od kojih bi se most mogao srušiti. Zato mnogi strahuju kako se upravo to trenutno događa na svjetskim financijskim tržištima.

Autor: A. Šubić (agencije)

Odg. ured.: A. Legović