Zbliženi u strahu od Rusa

Ne tako davno Alo Looke i njegovi bivši kolege iz studijskih dana su sjedili u jednom kafiću i raspravljali o temi o kojoj ovih dana raspravljaju mnogi Estonci: o Ruskoj okupaciji Krima. I u jednom trenutku se postavilo pitanje: što ako Rusija to pokuša učiniti i s Estonijom? Svi su bili složni da se ne može samo tako sjediti prekriženih ruku: „Prijavimo se u dobrovoljnu estonsku vojsku“.

Spremni na sve

S 1,3 milijuna stanovnika, vojne snage Estonije broje svega 3.800 profesionalnih vojnika. No dragovoljna nacionalna garda „Obrambeni savez“ je posljednjih mjeseci zabilježila značajan rast broja pripadnika i sad broji 14.545 članova. Kao i 140 pripadnika „Cyber army“ i „Obrambeni savez“ potpada pod nadležnost Ministarstva obrane. Sličan trend porasta broja dobrovoljnih pripadnika oružanih snaga zabilježen je i u susjedstvu, Poljskoj, Litvi i Latviji. „Ukrajina je podigla spremnost građana da se pridruže“, kaže zapovjednik „Obrambenog saveza“ Meelis Kiili. „Mi Estonci smo miroljubiv narod, mogao bih čak reći i pacifisti, no nalazimo se u izazovnim vremenima u kojima se građani pitaju: ‘što mogu učiniti za svoju zemlju‘“, kaže Kiili.

Kao u doba „Hladnog rata“

No nije samo Ukrajina Estoncima na umu kada se pribojavaju velikog susjeda. Uzastopne povrede estonskog zračnog prostora od strane ruskih zrakoplova i ulasci ruskih vojnih plovila u estonske teritorijalne vode govore same za sebe. Kako je nedavno u estonskoj zračnoj bazi Ämari tamo stacioniranim američkim, njemačkim i estonskim vojnicima potvrdio glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, ove godine je zabilježen značajan porast povreda zračnih prostora baltičkih zemalja od strane ruskih zrakoplova, „nezabilježen od prestanka Hladnog rata“. Zato je Estonska vlada i zatražila stalnu nazočnost NATO-postrojbi na svom teritoriju. Sada su se i građani vojno angažirali. „Zapadnoeuropske zemlje toliko dugo žive u miru i blagostanju da su mlađe generacije to počele uzimati zdravo za gotovo. Pritom se zaboravljaju vrijednosti poput demokracije, mira i sigurnosti“, kaže Martin Hurt iz talinskog Međunarodnog centra za obrambena istraživanja. Hurt smatra kako građani baltičkih zemalja i Poljske na slobodu još uvijek gledaju kao na nešto što se ne podrazumijeva samo po sebi.

Od liječnika do TV-zvijezda

No tko se priključuje dobrovoljnim oružanim snagama? To su pripadnici svih slojeva društva koje ujedinjuje jedno: strah od ponovnog gubitka samostalnosti. „Na žalost nas je naša povijest naučila da moramo biti spremni“, kaže Andres Lehmets, nekada student u doba Sovjetskog Saveza a sada predsjednik Estonske udruge psihijatara i dodaje: „Ako pogledate kako se Rusija trenutno ponaša mogu se pronaći neke povijesne ideološke paralele“. Njegov „brat po oružju“ i sveučilišni profesor Linnar Viik kaže da je povijest Estoncima podarila viši stupanj građanske odgovornosti nego što je to slučaj s nekim zapadnim demokracijama. „Koncept samostalnosti je vrlo krhak ali i Estoncima vrlo važan“, kaže Viik. Mnogi u „obrambenom savezu“, estonski „Kaitseliit“, vjeruju da Vladimir Putin može vrlo brzo pronaći razloga za ponašanje slično onom u Ukrajini. „Zamislite recimo da estonska policija ubije nekog od Rusa koji žive u pograničnom području“, zabrinut je student Mati Sild.

Strah od „pete kolone“

Mnogi Estonci ionako vjeruju da se kod mnogobrojne ruske zajednice u Estoniji radi o „petoj koloni“. Nakon što su vlasti 2007. uklonile sovjetski ratni spomenik, među Rusima u Estoniji 2007. je došlo do pobune koja je, kako kaže Mati Sild, ozbiljno poljuljala socijalni mir u zemlji. „Nakon toga sam se odlučio pristupiti nacionalnoj gardi“, kaže student. Sjećanja na te nemirne dane kada su pripadnici ruske manjine kamenjem napadali policiju ponovno su postala jaka nakon što je Rusija intervenirala u Ukrajini. „Ako se nešto dogodi, želim biti spreman. Ne želim biti jedan od onih koji se neće znati braniti ili koji će pobjeći na Zapad“, zaključuje Sild.