Zbog magaraca u Crnu Goru

Tvrdoglavost je osobina, koja se osim za ljude, najčešće vezuje za magarce. Ovih životinja je nekada bilo na tisuće u Crnoj Gori kada su, uz konje, bili glavna pomoć ljudima u obavljanju svakodnevnih poslova. U današnjem dobu su jednostavno postali višak koji nikome ne treba. Ipak, zahvaljujući tvrdoglavosti i neobičnoj viziji zaljubljenika u životinje Darka Saveljića, magarce nećemo zaboraviti.

Saveljić je prije 4 godine u selu Martinići blizu Podgorice, otvorio prvu farmu magaraca u Crnoj Gori, za koju se ubrzo pročulo širom Europe i svijeta. Sakupio je magarce koji nikome nisu potrebni, ali i stare i onemoćale magarce i pružio im jedinstveno utočište u kojem neće morati više nositi, vući ili tegliti teret.

Nitko ne treba stare tovare

„Prvi cilj farme je zaštita magaraca od izumiranja jer je magarac dio crnogorske kulturne i prirodne baštine“, počinje svoju priču Saveljić, dok hrani magarce. Odmah se zbijaju jedan do drugog i žvaču sudansku travu, jednu od njihovih omiljenih poslastica.

Saveljić kaže da je danas u cijeloj Crnoj Gori ostalo svega 150 magaraca pa su oni postali jedna od najugroženijih vrsta u državi. „Ipak, uspjeli smo spriječiti njihovo izumiranje“, kaže Saveljić, objašnjavajući da je na farmi trenutno 40 magaraca i magarica, od kojih se 15 i rodilo na farmi.

Magarci su ovdje svoji na svome, u doslovnom smislu te riječi. Ne moraju ništa raditi, slušaju klasičnu muziku i svaki ima ime. Daleko od civilizacije koja ih je pregazila, našli su svoj mir a farma je vrlo brzo postala turistička ali i medijska senzacija.

„Skoro 60 tisuća ljudi do sada je posjetilo farmu. O njoj su pisali i najveći svjetski mediji. Postala je dio najpopularnijih svjetskih turističkih vodiča kao što su Lonely Planet i Trip Advisor a nedavno je i Ryan Air preporučio kao jednu od 11 destinacija koje treba posjetiti u okolini Podgorice“, ponosan je Saveljić.

Neobična farma je otvorena nedjeljom a ima i neobične ulaznice. Naime, umjesto novca, posjetioci donose hranu: kilogram jabuka ili mrkve kojima hrane životinje. Tokom radnog tjedna farmu organizirano posjećuju mališani škola i vrtića pa farma ima i važnu edukativnu ulogu. Tu Saveljić ide i još dalje: farma je besplatna za djecu sa problemom autizma i djecu u invalidskim kolicima, kojima je omogućeno tzv. terapijsko jahanje magaraca što dokazano stimulira njihove mišiće.

„Muzej terora nad magarcima"

Ponuda je prije nekoliko dana obogaćena otvaranjem prvog Muzeja magarca. Nalazi se na otvorenom, odmah pored farme a tu je i novi Centar za posjetioce.

„Želio sam pokazati posjetiocima sve sprave koje su ljudi ranije koristili u poljoprivredi a koje su vukli magarci. Nazvao sam ga Muzej magarca, ali da magarci znaju govorit, ovo bi nazvali Muzejom terora nad magarcima jer sve ovo što su oni vukli i nosili, nije bilo lako." Saveljić nam pokazuje stare plugove, sijačice i kosilice od prije Drugog svjetskog rata. Jedan od najvrednijih muzejskih eksponata je plug sa dva raonika koji su vukla dva magarca ili jedan konj. Njemačke je proizvodnje a sačuvana je i pločica sa njemačkim natpisom. Tu je i jedan vojni samar u kojem su magarci nosili granate talijanskim vojnicima.

U priči o magarcima kroz povijest nezaobilazna tema je i ljudsko poimanje magarca koji se najčešće prikazuje kao tvrdoglava ili glupa životinja. Saveljić kaže da su magarci doduše tvrdoglavi, ali daleko od toga da su glupi: „Magarac jednostavno ponekad ne želi raditi ono što vi želite da radi. Ljudi to nazivaju tvrdoglavošću, ali magarac samo ne želi biti magarac“, kaže Saveljić. 

Za državu – atrakcija ne postoji

Sakupljanje magaraca i briga o njima uopće nije jeftin sport. Farma je prve dvije godine radila uz velike troškove, ali je onda postala samoodrživa. Novac dolazi od prodaje magarećeg mlijeka koje je nadaleko poznato po ljekovitim svojstvima. Zato što ga magarice daju veoma malo, litra je prilično skupa i košta 50 eura. Od magarećeg mlijeka Saveljić pravi i razne kreme za njegu i liječenje kože.

Ono što je čudno u ovoj priči je činjenica da ovakva farma nije dobila nikakvu podršku ni lokalne ni državne uprave u Crnoj Gori. Farma se nalazi u općini Danilovgrad, a do farme ne postoji niti asfaltirani put. Niti jedan gradonačelnik Danilovgrada u protekle 4 godine, niti bilo tko iz Ministarstva turizma nije nikad došao na farmu, niti se zanimao za nju, kaže Saveljić. No, to ne želi komentirati.

„Niti tražim pomoć, niti je dobivam. Farma je popularna u Crnoj Gori i izvan nje, ali je najmanje popularna u općini Danilovgrad. Da je ovakva stvar napravljena u Njemačkoj, vjerujem da bi i Angela Merkel smogla snage i izdvojila 5 minuta da je posjeti", uvjeren je Saveljić.

On ističe kako to nije nekakav njegov „biznis", nego nešto mnogo više: „Glavna zadaća farme je zaštita magarca. Farma je napravljena od recikliranih materijala pa promovira reciklažu i zaštitu prirode. Također, od magarica dobivamo mlijeko koje je rijetko i skupo, ali polovinu mlijeka doniramo oboljelima od najtežih bolesti. Također, besplatno doniramo gnojivo i potičemo mlade poljoprivrednike. I naš novi Centar za posjetioce je potpuno besplatan za organiziranje radionica i seminara i za sve dobre ideje za zaštitu prirode. Dakle, nitko me ne može optužiti da je samo u pitanju privatni biznis“, poručuje Saveljić.       

Nijemci glavni gosti

Osim domaćih, brojni su i strani turisti koji su posjetili farmu u Martinićima. Dominiraju Nijemci i to, kaže Saveljić, zahvaljujući jednom dokumentarnom filmu koji je prikazan na njemačkoj televiziji. Među glavnim turističkim atrakcijama Crne Gore je svoje mjesto našla i njegova farma magaraca: „Kad dođu ovdje, oni se oduševe jer je farma potpuni minimalizam. Siguran sam da čovjek iz Berlina ili Frankfurta koji dođe ovdje, ne može ovo doživjeti u Njemačkoj“, tvrdi Saveljić. 

On zato ide dalje pa je napravio i dva apartmana za iznajmljivanje. Ne krije da su zamišljeni prije svega za goste iz Njemačke: „To je novi oblik turizma: seoski turizam sa radnom terapijom. Turisti će ovdje doći, raditi na farmi, kupiti sijeno, hraniti magarce i još će i platiti za to. Neće tu raditi cijeli dan i biti robovi, nego će biti par sati i družiti se s magarcima, a nakon toga će otići na more ili negdje drugdje, a ovo će im biti baza“, objašnjava Saveljić. Dodaje da već ima zanimanja za njegov smještaj.

Naravno, u Crnoj Gori jedva da itko može shvatiti da je itko spreman još i platiti da smije raditi. Ali Saveljić, po struci ornitolog, nam objašnjava: „Kada sam prije 20 godina govorio da će strani turisti dolaziti u Crnu Goru samo da promatraju ptice, ljudi su mislili da sam lud. Sad svakog dana imate po 200 ljudi koji na ulcinjskoj Solani voze bicikla i promatraju flamingose." A magarci su mnogo ljepši – i pametniji od tih ptica.