Zbog rudnika izbrisali 15 sela s lica zemlje

"Što je to nekad bilo lijepo selo", prisjeća se Sophie Häcker. "Bolnica, apoteka, liječnik, ljekarana, trgovine, mesnica, prvoklasna pekarnica - ničeg više nema!". Većina njenih susjeda, žali se ona, već je odselila u obližnja mjesta ili u Neu-Immerath (Novi Immerath) - novo selo podignuto na brzinu.

Immerath se nalazi u području zapadno od Düsseldorfa a tlo je tamo vrlo plodno. No još plodonosnije je smeđe zlato koje počiva ispod površine zemlje. Milijuni godina su prošli otkako je tu prvo bila močvarna šuma. Potom je došlo more, a s njime i pijesak i šljunak koji su pritiskali treset pod zemljom, godinama, sve dok se nije pretvorio u mrki ugljen. Sada već desetljećima na ovom mjestu kopaju bageri veliki poput teretnih brodova, danju i noću, kroz zemlju, pijesak i šljunak. Iza njih ostaju neke od najvećih jama na svijetu. Obližnje mjesto Garzweiler, kao još 13 drugih sela, bageri su već progutali i izbrisali sa zemljopisne karte. Sad je na redu Immerath.

Seljaci odlaze zadnji

Sophie Häcker još čeka, kao i većina seljana iz Immeratha. Oni su posljednji koji će otići. Oni se drže svoje grude zemlje. Za svoj vrt u kojem uzgaja krumpir ona očekuje zemlju iste vrijednosti. "Nikad ne znate što ćete dobiti. Najgora je ta neizvjesnost. I to da odavde selimo, iako smo cijeli život ovdje radili."

U sretnijim vremenima je u Immerathu živjelo oko 1500 ljudi. Danas ih je preostalo jedva 100. I većina ih radi za energetski koncern RWE Power - kao vozači bagera, kopači jama, graditelji bunara. 700 godina staro selo će biti "odbagerirano", kako to u žargonu kažu rudari. Immerath je 15. selo u ovom kraju koje je nestalo s lica Zemlje. Minuciozno je premještena i jedna cijela autocesta. Nestale su cijele šume i polja. Immerath bi skroz trebao nestati 2017. Osim ako ga ne spasi neko čudo.

Seoska "katedrala"

Za čuda je inače dugo vremena bio zadužen župnik Günter Salentin iz susjednog mjesta Erkelenza, koji je stao na čelo pokreta otpora. To je bilo 1994. Tada su se lokalni crkveni predstavnici iz ovog pordučja odlučili pobuniti. Bitku su izgubili. Na kraju su crkvu iz Immeratha morali prodati. "Katedrala iz Immeratha", tako su seljani zvali svoju crkvu i to zbog dva tornja koja se nadvijaju nad selom i koja se već izdaleka lako mogu uočiti. Prije 122 godine stanovnici Immeratha su izgradili svoju crkvu. Selo koje je stajalo na plodnom tlu bilo je bogato i moglo si je priuštiti zidanu seosku crkvu. Crkva je dobila dva tornja, rozetu iznad ulaza a pod joj je bio prekriven vrijednim keramičkim pločicama.

Unutrašnjost crkve Svetog Lamberta sada je prazna. Crkvene klupe, orgulje i stolice za ispovijed odavno su već prodane. Otkako nije više u funkciji, crkva je pusta. U listopadu, tijekom zadnje mise, među vjernicima su potekle i suze. "Sav otpor je zbog nadmoći politike, gospodarskih interesa i potrage za zaradom od početka bio osuđen na propast. Nisu u prvom planu bili ljudi koji ovdje žive nego su interesi oko energije imali političku i gospodarsku prednost", kazao je tada svećenik.

Sve uzalud?

Jedno novinsko izvješće je još u zadnji čas izazvalo veliku pažnju u selu. Navodno RWE razmatra prijevremeno zatvoriti ovaj rudnik mrkog ugljena. Zbog sve veće ponude energije proizvedne uz pomoć vjetra i sunca, struja dobivena od ugljena skoro da se ne isplati, pisale su novine. No energetski koncern RWE je to odmah demantirao. Svejedno, seljani su se bili ponadali. Pisali su i Hannelore Kraft, premijerki svoje savezne pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije. No nada nije dugo potrajala.

Svejedno, Stefan Pütz, zastupnik Stranke Zelenih u gradskom vijeću Erkelenza već se godinama bori za spašavanje Immeratha. U međuvremenu je njegova tužba protiv RWE-a dospjela do Njemačkog ustavnog suda u Karlsruheu. Odluka bi mogla biti donesena još ove godine. Razultat je potpuno neizvjestan.