Zlato, zlatnije, najzlatnije

Već na burzama Dalekog istoka ovog četvrtka (12.11.) zlato se kupovalo za 1.121 dolar da bi u Londonu u jednom trenutku već dostigao i 1.123,38 dolara za finu uncu. Nije slučajno da je običaj vrijednost zlata izražavati u američkim dolarima jer je ta plemenita kovina svojevrsni antipod američkoj valuti: što je zlato jeftinije, dolar je snažniji. Zato sada, kada je dolar slab, cijena zlata leti nebu pod oblake.

Ali slab dolar nije jedini razlog rastu cijena: mnoge zemlje, osobito Dalekog istoka, prodavale su svoje zalihe zlata u vremenima krize. Sada, kada se čini da je najgore prošlo, čini se da ga opet kupuju. U tome nisu jedine: nakon što su mnoge središnje banke intervenirale u nacionalna tržišta novcem snižavajući kamate, postoji realna opasnost da se opet pojavi inflacija. Zlato je tradicionalno najbolji izlaz pa tako i mnogi privatni investitori "parkiraju" svoj kapital u sigurnu, zlatnu luku.

Čudne stvari na tržištu zlata

Treći faktor već pokazuje kako je čitavo tržište zlatom na rubu apsurda: i industrija se budi pa i ona treba dragocjenu kovinu. Zapravo, kada je riječ o tvrdoći i mehaničkim svojstvima, zlato je praktično bezvrijedan metal niskog tališta. Ali njega se mehanički ili kemijski može pretvarati u nevjerojatno tanke folije koje sjajno provode toplinu i što je još važnije, električnu energiju - i gdje spojevi nikada neće zatajiti zbog oksidacije. Zato je za zlato u prvom redu zainteresirana elektronička industrija - ali i ona nepovratno troši tek djelić godišnje produkcije zlata.

Jer zlato je tu da ga se čuva - za sve vijeke vjekova. To zapravo znači da zlata na svijetu iz godine u godinu ima sve više - ali ne samo da to ne umanjuje njegovu cijenu, nego cijena zlata neprestance raste. Na primjer: u posljednjih četrdeset godina, da ste svoj novac pretvorili u zlato, imali biste sasvim lijepu godišnju kamatu kakvu ne nudi niti jedna banka stabilne valute - od oko 9%.

Ali to je tek jedna od čitavog niza specifičnosti kod zlata. Poznajete li ih i Vi ? Provjerite svoje znanje o plemenitom metalu u našem malom kvizu:

Prvo pitanje:

Tko ima najveću zalihu zlata na svijetu?

Gdje je najviše zlata na svijetu?

Bilo bi jednostavno reći da su najveće zalihe zlata federalne pričuve Sjedinjenih Američkih Država.

One u međuvremenu doista sjede na upravo golemom brdu od preko 8.100 tona zlata. Na drugom mjestu je Njemačka koja je na stranu stavila oko 3.400 tona zlata, a tek nešto manje su pričuve Međunarodnog monetarnog fonda. Slijede Francuska, Italija, Švicarska, Japan, Europska središnja banka... Ali sve to nije odgovor na postavljeno pitanje.

Jer odgovor se zapravo - ne zna!

Te, državne pričuve su zapravo tek djelić - manje od 20% zlata koje se negdje čuva na našem planetu. Štoviše: državne pričuve zlata neprestance padaju još tamo od 1966. godine i od onda su se pričuve smanjile za gotovo trećinu. Drugim riječima: najviše zlata je kod građana. Čitave tri četvrtine svjetske produkcije zlata odlazi u industriju nakita, a samo u Indiji se procjenjuje da građani imaju oko 13 tisuća tona zlata!

Ali privatnim osobama nije uvijek bezopasno posjedovati ovu dragocjenu kovinu.

Drugo pitanje:

Koja država je 1. svibnja 1933. donijela zakon po kojem je zabranjeno posjedovanje zlata, a ono se može kazniti i s do deset godina zatvora?

U kojoj državi se zbog zlata odlazilo u zatvor?

U ta vremena je posjed zlata bio opasan u više zemalja, ali ovdje govorimo o - Sjedinjenim Američkim Državama!

Već u travnju te godine je američki predsjednik Franklin D. Roosevelt potpisao "Executive Order 6102" kojem se sve građane tjera da svoje zlato prodaju državi po zajamčenoj cijeni od 20,67 dolara po unci. Iznimka su samo pričuve zlata za industrijsku namjenu, zlato koje služi za umjetnost i nakit kao i zlatnici i certifikati čija vrijednost ne prelazi tadašnjih 100 dolara. U protivnom, prekršitelju prijeti globa koja može iznositi i do 10 tisuća dolara (Tadašnjih! To je, preračunato u današnju vrijednost, preko 150 tisuća dolara) ili kazna zatvora do 10 godina - ili oboje! I što je još zanimljivije: taj zakon je ukinut dugo nakon teške gospodarske krize zbog koje je i uveden. Potpis pod odluku o ukidanju kazne za posjed zlata nosi ime američkog predsjednika Geralda Forda koji je sankcije ukinuo 31. prosinca 1974!

Ali ljudsku težnju prema toj plemenitoj kovini jedva da je mogao ugušiti bilo kakav zakon, američki, sovjetski ili nacistički. Jer od pamtivijeka se zlato cijenilo kao osobit metal - makar i u tome ima zabluda.

Pitanje treće:

Je li istina da je od antičkih vremena pa sve do kraja XX stoljeća zlato bilo osnova za novac?

Je li zlato oduvijek bilo osnova za novac?

Ništa nije manje točno od te tvrdnje.

Tek 1717. je upravitelj Kraljevske kovnice novca Engleske koji je tada bio glasoviti matematičar i fizičar Isaac Newton, fiksirao vrijednost gvineje i to - u srebru! Problem je bio da je on tim fiksnim tečajem uvelike podcijenio vrijednost srebra prema zlatu! Doduše, srebro su i tada i još dugo poslije u mnogim zemljama podjednako cijenili kao i zlato. Ali je upravo taj, Newtonov mjenjački tečaj otvorio vrata pobjedničkom pohodu zlata nad srebrom i svim ostalim plemenitim kovinama.

Jer nije samo srebro bilo osnova za novac. Stari Rimljani su uvelike cijenili i bakar, a famozni zajamčeni polog u zlatu za papirnati - ili kakav već novac - je uveden vrlo kasno i trajao je vrlo kratko. U Njemačkoj je uveden tek 1871., u Austo-Ugarskoj 1892. I taj zajamčeni mjenjački tečaj za zlato je često bio samo teoretske prirode - ali je i on u većini zemalja ukinut već kada je izbio 1. Svjetski rat.

Od onda je zlato bilo ono što je oduvijek bilo: metal koji se prije svega želi imati zato što je ono što jest. I to kako iz taštine, tako i kao pouzdanu i naizgled vječitu vrijednost.

Autor: A. Šubić

Odg. urednik: Anto Janković